To je tako glupo zapravo.
Prezahtjevno.
Tražiti povjerenje i nekakav reciprocitet.
Nudi more ljubavi, a onda me ostavi nasukanu
kad mu želim provjeriti kontakte na viberu.
Ponašam se nezrelo. Nesvojstveno svojim godinama.
Nesvojstveno svojim odlukama. Stavovima.
Inzistiram pregledati mu mobitel.
U malu je uša đavo.
On se pravi uvrijeđen jer mu ne vjerujem.
Kažem, vjerujem ti jednako koliko ti vjeruješ meni.
Danima me dočekuje ispred firme.
Ne viđam ljude. Kad zatvorim oči vidim samo njegovo lice.
Do u tančine ga vidim. Svaku poru, boru, pregib.
Što je to točno povjerenje ?
Ima li ono uporište u nekoj spoznaji o nekome ili
više govori o povjerenju u sebe ?
On se smije. Smješka. Ljubi mi obraze.
Po njemu se ništa nije dogodilo.
Ja sam ukočena i zgranuta njegovom odlukom
da mi ne da mobitel.
Vraćam se na stare postavke.
Nazad u svoju školjku.
Unutra su neke melodije koje dugo nisam čula
Biseri mokri koje dugo nisam takla
Neko drugo more ljubavi
Post je objavljen 11.01.2024. u 21:21 sati.