IVAN MATASIĆ
Prelazi cestu gledajući lijevo-desno i ne primjećuje čudne poglede ljudi koji mimo njega prolaze. Zadubljen u svoje misli o mirisnoj kavi i novinama koje nosi pod mišicom. Kao i svakoga dana i danas je kako obično Miloj kaže: „ Idem po novine“ u šlapama i bademantilom ogrnut kupio novine u kiosku preko puta njihove zgrade. Sada se vraća nimalo ne žureći. Cijelo će prijepodne prelistavati, čitajući tražiti razloge ovoga i onoga, a uz put komentirajući gotovo sve i svakoga novinara. Ulazi u haustor i krene stubištem. Njihov je stan na trećem katu pa se sporo uspinje. Na prvom katu susreće susjedu Štefaniju, nazdravi joj dobro jutro i nastavi dalje bez zaustavljanja. Ipak krajičkom oka primijeti da je susjeda ostala stajati na istom mjestu i da mu nije odzdravila. To ga malo začudi, ali rano je jutro i možda još nije sasvim svoja. Znala je ona ponekad biti i mrzovoljnija ako bi netko zalupio vratima pa je cijelom zgradom odzvanjalo.
Pred vratima stana posegne rukom u džep bademanitla po ključeve, ali se sjeti da ih je zaboravio ponijeti. Pomisli kako će Mila oštro reagirati jer je vjerojatno još u krevetu s knjigom. To je bio njezin način razbuđivanja te se trudio ne smetati sve dok ne bi osjetila miris kave i pridružila mu se u dnevnoj sobi. No ovaj put nema izbora, morat će otrpjeti njezin poznati pogled ispod uzdignute obrve što je značilo – zar opet? Nije se njemu dešavalo često i pazio je jer kako nisu imali djece svu je ljubav pružao svojoj voljenoj Mili. Njezino je ime, zapravo bilo, Mirijam, ali od prvoga dana je zove Mila ili mila moja.
Stajao je tako pola minute s tim mislima o ključevima i njoj s knjigom u krevetu, a onda pritisnuo tipku zvonca. Stubištem je odjeknuo reski zvuk zvona gubeći se prema dnu stubišta.
Čuo je korake koji doista čudno odzvanjaju njihovim hodnikom. Mila ima platnene papuče i uvijek je u strahu da joj se ne pokliznu pa padne i kako je u mislima molio, ne daj Bože, što slomi. No ovi koraci očito nisu bili Milini. Zvuk okretanja ključa u bravi napravio je dva okreta malo škripnuvši. Pritisnuo je kvaku teških ulaznih vrata, jer u ona stara vremena sve se radilo od pravog drveta i masivno kako bi se zaštitili od provalnika. Taman kada je htio gurnuti vrata su se otvorila i u otvorenom okviru stajao je muškarac srednjih godina još u pidžami.
(nastavak slijedi)
Post je objavljen 11.01.2024. u 10:28 sati.