Ja nikad neću posjetiti ni Tajland ni SAD. Za SAD više nije ni bitno, jer je Bukowski mrtav. Moj pokojni sarajevski kafanski pajdaš Džamonja ga je za života, bježeći od ludila ovih prostora ciljano potražio i našao, te su popili par pića u birtiji, dovoljno za jedan život. Tajland mi je kao jednoj našoj blogerici privlačan zimi, daleko od pucnjave i uobičajenih ovdašnjih radosti, dobro nije da se ne bih poput drugih turista tad i kupao u moru i gastronomski uživao. Imao sam ja novca, siromašenje je novijeg datuma, djed boem mi se iz Kanade vratio pun deviza, otac mi je bio samo drek, doktor ekologije, nije ni komuniste simpatizirao pa je počela stagnacija. Dok otac nije obolio spadali smo još u srednju klasu, ali sam ja nabavio psa od kojeg se ne razdvajam i ionako nisam bio za letenje avionom, sad pogotovo, kad bi pas morao letjeti odvojeno u boksu s mojim potpisom da kompanija ne snosi odgovornost, ako ne preživi let. Ipak ni Tajland nije onaj prije deset godina, informiran sam jer pratim taj putopisni blog, i te djevičanske otoke na kojima boravi naša blogerica, neumitno otkrivaju turisti.
Zen je za razliku od mog terijera Jina mješanac dvije snažne vrste pasa, mladi par ga je preuzeo iz azila i odgojio kao velikog i dobroćudnog psa, koji ne odgovara ni na čije provokacije i ne pokazuje ni nužnu dozu obrambene agresivnosti. Mladež kao sva zdrava balkanska mladež, što će nego u inozemstvo. Za prvo vrijeme, dok nađu odgovarajući stan, Zen je ostao kod mame Dolores kao prvi pas o kojem se brine, no bila je spremna učiti, ustajati prije posla za šetnju i tako to. Zen je iako tužan bio i prilagodljiv pas, no imao je poput Jina jednu izraženu osobinu, tvrdoglavost. U tom smjeru smo je mogli psihički pripremiti, imali smo iskustva s Jinom. Međutim kad bi se Jin beskompromisno ukopao i ni makac dalje prema kući, ja sam imao rješenje, uzeo bih ga u naručje i nosio par koraka dok ne shvati da se ide doma. Zen je bio veći i teži pas i dolazilo je do drugih, s distance gledano, smiješnih načina nadmudrivanja u naizgled bezizlaznim situacijama. Postoje kompanije koje se bave razvoženjem pasa po Europi i jedan dan su došli po zbunjenog Zena, njih dvoje je našlo odgovarajući stan i Zen je morao na dug put do Rotterdama.
U pripremama za božićni odlazak Dolores sinu analizirali smo što sve vrijedi posjetiti, ponajprije koje muzeje. I dobro se pripremila, svejedno je odletjela puna nepoznanica. Za sve se pripremila, ali tako srdačno gostoprimstvo od prvog momenta susreta ponosnog domaćina Zena nije. Psi su plemenita bića, vjerojatno nije mogao razumjeti neumitnost ponovnog rastanka.
Post je objavljen 10.01.2024. u 13:02 sati.