Koračamo gradom, utjelovljujemo uspomene.
Revolucija cvijeća, u tingl tanglu buntovnici bez razloga,
u „Blatu“ urlik otpisanih, u srcu poezija.
Na uglu naše ulice starica drhtava glasa
prodaje grančice imele. Za sreću,
šapuće. za poljubac, za san.
Kupili smo sreću da san
potraje.
Volim ovaj san.
Koji san?
San o pobjedi u snu.
Kaži.
Sanjala sam pobjeđeno prokletstvo.
Danom si bila sokolica.
Noću si bio vuk.
Ljubav na kušnji.
Bila si ranjena u letu.
Bio si utopljenik u hladnom jezeru
Progonstvo i prokletstvo zbog ljubavi.
Opat u opatiji sna je znao trenutak spasenja.
Čekanje svitanja istosti noći i dana, trena u
kojem je prokletsvo izgubilo moć.
Tada se poželjeh probuditi.
To je bio san našeg
utjelovljenja u film
Sokolica.
Ti još uvijek živiš u snu.
Darovao si mi tanjur
za san o pbjedi
ljubavi u javi.