od Kaštelana naučih, iz očuvanja sjećanja na minulo
izranja dolazeće, on je slijedio poslanje antičkih pjesnika,
oslanjao se na izvore iz kojih je učio, sučeljavao svijest i prirodu,
fizičko i metafizičko, njegove poetske slike su uramljene u događanja…
Iz pjeska i pjene izranja silueta odsanjanih privida, u njemosti
tišine čujem otkucaje srca, iz podsvjesti izranja emocija
davno zgusnuta u zaborav, prožima me nemir.
vrijeme dotaknuto snovima iz davne priče.
ljubav je kao život neuhvatljiva i
nezaustavljiva, ista a uvijek
drugačija
"Zar je ljubav pjiesak i pjena?" upitah igrača pod korjenjem leda.
Tama i tišina, poetična tišina i nečujan dijalog s nepoznatim
Ta noć je bila zrcalo nečega nestvarnog, šapnuh, noći ne
ostavljaj samu svoju djecu, uvedi nas u san.
Ljubičasti dim se uzdizao nad žrtvenikom jutrenja,
igrao se vjetrom, lebdio ka nebu mladog dana,
širio miris mora, na dlanovima zore silueta
nepostojeće osamljenosti, začuh glas.
Dođi u san, budi sjaj sunca, sol na koži i bjelina žala, pozvao me.
Dođi i budi rastvoreno jedro mojim sanjarijama, odgovorih.
Darovao mi je školjku, šapat snovitih dubina...