Mi govorimo nekoliko jezika,
znamo korisiti tablice,
računati,
i da krastavac ide uz kopar,
a bosiljak uz rajčicu.
Normalno je da s poslodavcima
komuniciramo na kojem god
osim materinjem jeziku
I postalo je normalno da nam je to normalno.
Servilni do bola,
podnošljivi do neba.
Trpeći smo i tihi.
Njurgamo u pauzama,
po kantinama i
na sve rjeđim cugama nakon posla.
Dobri odlaze, ostali glume gljive i drveće.
Znanje odavno nije kvalifikacija.
Već deformacija.
Kompetencije kroje
oni
sa punim kesama.
U prolazu nam dobace
Hi, how are you.
Dok im se ustvari živo fućka
How are we.
Ispred zgrade na stijegu
zastava njihove zemlje.
Uz našu
vijori.
I nikome ne smeta.
I sve je za pet.
Post je objavljen 08.01.2024. u 22:08 sati.