Evo ušlo se u novu kalendarsku godinu kako se ušlo. Zabranio sam sebi pisanje što mislim o ovdašnjim kulturnim događanjima i običajima, jer sam prošle godine svojim postom na fejsu povrijedio dostapoznanika, a to mi nije trebalo, kao ni simpatije onih s kojima nikad ne bih mogao dijeliti svjetonazor. Svejedno se posta nisam odrekao, ispričao sam se onima koji su zbog nekih riječi mogli pogrešno shvatiti poantu napisanog. Izbrisao sam ga tek sad za svagda kad mi je na fejsu osvanuo u onome „dogodilo se na današnji dan“ vidjevši kojim sam uvredama u polemici bio izložen. Ja naime vrijeđanja oponenata, možda su i neke budale ovdje shvatile, uopće ne doživljavam osim ako se ne radi o nekom koga zbilja cijenim. Naime časteći ove koji sve ove godine od katoličkog do pravoslavnog Božića u Rijeci vode ratove petardama i drugim eksplozivnim sredstvima upotrijebio sam riječi „dotepenci“, iz konteksta se vidjelo na koga mislim, te „Gastajbatri“, namjerno pravopisno pogrešno, jer zbilja ne znam nikog iz svog kulturnog kruga zadnjih pola stoljeća da barbarizam smatra narodnom tradicijom. Istovremeno već više godina na twitteru gdje objavljujem na njemačkom jeziku od početka sam kritičan prema nekim aspektima multikulturalizma, npr. odnosu nekih kulturnih krugova prema ženama, posebno uvijek izdvajam ekstremne i moćne turske i iranske islamiste. Zbog poštovanja arapske i balkanske eksplozivne kulture za prošlog silvestrova pala je i berlinska lijeva vlast koju sam simpatizirao, jer su zbilja realizirali neka obećanja, npr. pješačke oaze u centru grada, koje su prve nestale nakon promjene vlasti.
Nove godine već više godina čekam u hadezeovoj tvrđavi Virovitici, ali na fejsu pratim u riječkim grupama što se događa u mom gradu, a pratim i objave svojih prijatelja. U Virovitici je sve do silvestrova bilo podnošljivo, za novogodišnju noć pakao kao i u ostatku države, poslije opet sve normalno. U Rijeci se divljalo i prije i poslije famoznog silvestrova, iritirali su ti zagovornici narodnog veselja postovima tipa, kako su im djedovi pričali o psima herojima na frontu koji se ničeg nisu bojali, psovali današnje pi….e i dobivali po preko 200 lajkova, uzalud im bili apeli društva roditelja djece s raznim poteškoćama, ja sam šutio jer sam obećao sebi da neću reagirati tamo gdje su primitivci glasni, mada sam bio u iskušenju poslati im link na video iz beogradske Zvezdare, gdje je tutnjalo, kako je jedan napisao, kao da Izrael i Rusija zajednički napadaju, htio sam dodati opasku da nikad „te muškarčine, u stvari riječke pikice“ neće dostići, uzgred ni oni u Berlinu, svoje prave uzore.
Inače zanimljivo je da su neke francuske pokrajine, mahom u blizini granice, donijele zabranu upotrebe pirotehnike i vidi čuda, zabrana se uglavnom poštuje. Postavlja se pitanje zašto je situacija u Vt toliko bolja nego u Ri, a Rijeka je u toliko područja naprednija, npr. pri zapošljavanju u Rijeci nije obavezno na svim područjima biti podoban, odgovor je jednostavan, ali ne želim niskim raspravljati.
Tako sam i krenuo u novu godinu, ako im što smeta nek se malo i mlađi pokrenu, mene čeka ako doživim, ulaženje u svijet bijednih mirovina.
Post je objavljen 02.01.2024. u 19:18 sati.