ne bih volio da ova pjesma,
možda posljednja ove godine,
bude uvrštena u zbirku žaljenja
za propuštenim, u kolekciju kajanja
učinjenim i neučinjenim. zato
na tren prestajem slijediti svoj trag
istraživača, umornog od lutanja
polumrakom, po lošim cestama.
ostajem na mjestu, nepomičan,
prepušten toplini djetinjstva,
bespomoćan pred riječima istine,
spreman prihvatiti radost, snove,
preuzeti slobodu kao fontanu užitka,
voljan dočekati iskrenog sebe u sebi
kao uzdržano biće koje to zaslužuje.
Post je objavljen 29.12.2023. u 17:22 sati.