Nije ga bilo teško voljeti. Zračio je vedrinom i optimizmom. Uvijek spreman da sasluša i pomogne nenametljivo je ulijevao povjerenje sugovorniku. I kada smo leđima grijali stakla pored ulaza u fakultet, i kada smo se znali naći, namjerno ili slučajno u trokutu Split-Makarska-Hvar.
Ali vjetrovi nemira i ratova punili su naša jedra drugim rutama. Velika mora su nas razdijelila, ali je prijateljstvo trajalo. Govorio je, u ta lijepa vremena kada smo komunicirali pismima, razglednicama, čestitkama, da bi za napisati nešto pametno valjalo posegnuti za knjigom nekog vrsnog pisca i od tamo citirati. Pisma su već davno prestala stizati i veze su postale jednostavnije i brže - mobitel je promijenio svijet. Razgovarali smo kao da je on ovdje ili ja tamo, a sada mi je žao što nismo i češće, i uvijek sa dozom umjerenog i profinjenog humora. Ali posljednjih dana toga više nije bilo. Glas mu je bivao umoran i kao da sam vidio kako osmjeh klizi sa njegovog lica. Borbu za život izgubio je jutros, a vrijeme je blagdana, veselja i planiranja.
Čemu da se veselim i što da planiram? Hoću li do ormara s knjigama i tražiti neki prigodni tekst vlažeći stranice suzom? Ili ući u GPT chat i dati mu šture natuknice da mi za prijatelja napiše nekrolog? Ne mogu ni jedno ni drugo, jer
FALIŠ MI PRIJATELJU, FALIŠ!
Post je objavljen 24.12.2023. u 23:49 sati.