Drevna je istina, kažu, da ljudi više liče na svoje vrijeme nego na svoje očeve. Gledajući ljude, čini se da je vrijeme postalo najveći neprijatelj, prošlost bi rasplakala, a budućnost ništa dobro ne nagovještava.
Usresređena, tako, na sadašnjost, na taj skučeni prostor, kao i svake godine o Božiću razmišljam o tome da li je Skrudž stvarno najveće oličenje sebičnosti i kukavičluka?
Kakvih danas imamo, riječi bi da utihnu.
A kada riječi utihnu i kada se želje svedu na onu jednu, o zdravlju, i kada se okrutnoj sudbini smiješiš u oči dok se jednom rukom hvataš za posljednju slamku zvanu "nada", znaš da je veliki životni prostor potpuno ispunila praznina i da je ta skučenost od besmisla.
Tu više ni ona tri Merlijeva duha ne bi imala nikakav učinak.
Neka Bog blagoslovi sve i svakoga od nas!
Post je objavljen 24.12.2023. u 21:56 sati.