Kaže mi – kad zaroniš ispod morske vode, osjetiš samo tišinu. Sam si tada. Tako je i kada spoznaš sebe kao duha. Kao dio energije koje je sve. Kad si svjestan samo vanjskog, tada si podijeljen. No, kad si izvan vanjskog, osjetit ćeš sebe kao dio jedne ogromne cjeline. To je ono što jesi. To je duhovno putovanje. Pronalaženje sebe u nečem većem. Možda vas sprečava krenuti na taj put strah od gubitka sebe. No to je zato što vi podrazumijevate pod „sebe“ samo ovo vanjsko što jeste. Da znate svoje pravo „sebe“, ne biste imali nikakvog straha. Dok god živite u iluziji samog sebe, bojat ćete se. Bit ćete podijeljeni i nanosit ćete si bol. Poput mačke koja hvata svoj rep. Zagrize ga i to je boli.
Gledao me je neko vrijeme, a onda me je upitao – jeste li vi ljudi? Jeste li vi anđeli u ljudskom tijelu? Jeste li vi demoni u ljudskom tijelu? Gledao sam ga. Onda je rekao – Niste ništa od toga. Vi ste energija koja samo poprima oblik. Morate poprimiti oblik jer kako biste bili vidljivi ovdje? Razumiješ li me – upitao me je.
Kaže mi – vi biste trebali biti ti koji će oblikovati sebe kroz energiju koja jeste, a ne prepuštajući drugima da vas oblikuju prema svojim željama i namjerama. Ako dopustite ovo potonje, tada ste robovi, odnosno zatvorenici koji žive u zatvoru nesvjesni te činjenice.
Kaže – dosta je. Pozdravio se i otišao je.
Post je objavljen 19.12.2023. u 22:52 sati.