"Ali rob, koji je postao svjestan svoga ropstva i ustao u borbu za svoje oslobođenje, već napola prestaje biti rob. Suvremeni svjesni radnik, kojega je odgojila krupna tvornička industrija, kojega je prosvijetlio gradski život, s prezirom odbacuje religiozne predrasude, prepušta nebo popovima i buržoaskim licemjerima i bori se za bolji život ovdje, na zemlji. Suvremeni proletarijat staje na stranu socijalizma koji se služi naukom u borbi s religioznom magluštinom i oslobađa radnika od vjere u zagrobni život time što ga organizira za sadašnju borbu za bolji zemaljski život.
V. I. Lenjin, Socijalizam i religija, Sočinenija IV izdanje, X svezak, str. 65-66.
Religiju treba proglasiti za privatnu stvar - tim se riječima obično izražava odnos socijalista prema religiji. Ali značenje tih riječi treba točno odrediti da one ne bi mogle izazvati nikakve nesporazume. Mi zahtijevamo da religija bude privatna stvar u odnosu na državu, ali nikako ne možemo smatrati religiju za privatnu stvar u odnosu na našu vlastitu partiju. Države ne treba da se tiče religija, religiozna društva ne smiju biti povezana s državnom vlašću. Svatko mora biti potpuno slobodan da ispovijeda bilo kakvu religiju ili da ne priznaje nikakvu religiju, tj. da bude ateist, kao što obično i jest svaki socijalist. Bilo kakve razlike između građana u njihovim pravima u zavisnosti od religioznih vjerovanja potpuno su nedopuštene. Čak svako spominjanje ove ili one vjere gradana u službenim dokumentima mora se bezuvjetno uništiti. Ne smije se ništa plaćati državnoj crkvi, ne smije se izdavati nikakav državni novac crkvenim i religioznim društvima koja moraju postati potpuno slobodni i od vlasti nezavisni savezi građana - istomišljenika. Samo ispunjenje tih zahtjeva do kraja može dokrajčiti onu sramnu i prokletu prošlost kada je crkva bila u kmetovskoj zavisnosti od države, a kad su ruski građani bili u kmetovskoj zavisnosti, od državne crkve, kada su postojali i primjenjivani srednjovjekovni inkvizitorski zakoni (što još uvijek postoje u našim krivičnim propisima i uredbama) koji su zbog vjerovanja ili nevjerovanja proganjali ljude, silovali savjest čovjekovu, povezivali mjestanca u državnoj službi i državne prihode s dijeljenjem ove ili one državno-crkvene rakije. Potpuno odvajanje crkve od države - to je zahtjev koji socijalistički proletarijat postavlja suvremenoj državi i suvremenoj crkvi.
V. I. Lenjin, Socijalizam i religija, Sočinenija, IV izdanje, X svezak, str. 66-67. "
Post je objavljen 17.12.2023. u 15:03 sati.