Ako vam je dosadno, družite se sa ljudima.
Gde naći ljude koje ne bulje u mobitel i spremni su gledati i slušati vas?? Zna se u trgovini.
Krenem u snabdevanje.
Na vratima me dočeka susjeda koja zna sve tračeve koji se događaju i koji će se tek dogoditi. Šapuće mi nešto poverljivo. Ništa ne čujem, ali kimam glavom kao zgranjavam se. To je jedini način da krenem dalje, jer me ona šćapala za ruku i ne pušta. Srećom naiđe sledeća žrtva te ti ona ispusti mene, i uhvati nju.
Vešto izbegoh susjeda koji štipa ženske u liftu. Ako te štipa koji bezobraznik, ako ne štipa, ma na što ja njemu ličim kad ne obraća pažnju.
Prepreke sretno prošle.
U radnji nema velikh kolica, sklonili, znaju kakve su im cene, pa umesto kolica, i korpa je mnogo, dovoljna je torbica koja je uvek u tašni.
Trpam u vrećice limun i krompir, grožđe. Krećem ka kasi. Zveram po rafovima možda me još neki artikl pozove.
Tras bum…
Nije sudar svetova, nego neko uzeo velika kolica kojima popunjavaju rafove, zavozao se pravo u mene.
Dižem ruke u odbranu, hvatam se za policu sa juhama. Vrećice padaju, krompir pravi piruetu, limun ga sledi, a grožđe se rastavlja na sastavne delove, to jest svaka bobica pod drugu policu.
Juhe se predaju, razletele se na sve strane.
Ona ženskica sa kolicima se zajurila u ostatke samorazgradivih vrećica kao da je na avionskoj pisti, pa pravo na testeninu. Vrećice lelulaju, propuh, neko je otvorio vrata. Testenine svih vrsta, domaćih, uvoznih sa prozorčičima (te nam zagađuju planetu) specijalne po specijalnim cenama, kreću u kontra napad. Špagete se razlile praveći lepezu u koju upada ona raznobojna testenina.
Kupe trgovci one juhe, testenine, moje krompire, limune.
Grožđe sam šutnula, kao ne poznajemo se. Ko će jesti one bobe sa poda.
Nešto mislim, da sam u filmu ne bi bile te trgovkinje, nego Mister Univerzum, uzgred još i vlasnik jahte i palate negde tamo daleko gde se ljuljuškaju palme na obali mora, a sunce peče mozak da ti provri, ali romantično. Osmehom onih filmskih zuba pružio bi mi vrećice zaljubljen na prvi pogled i na belom konju odjahali bi do kase.
Ništa od konja, ni konjski melem protiv bolova. Još su mi rekli da sve što sam upropastila, moramo platiti. Dobro se ne uhvatih za policu sa viskijem.
I tako prođe ovaj dan, pa družite se ljudi...
Post je objavljen 16.12.2023. u 10:26 sati.