Otvorivši' nakon komešljive noći' vrata balkona' i pomirišavši natruhe snijega u nozdrvama' koji još ne pada' al će pasti'
djevojčica u meni' ona tanka' brezasta' s tankim kikicama i velikim mašnama' smiješna' s kockastostim treger-šosom otvorila je ladicu' memljivu' paučinastu u mojim sjećanjima' u mom odrastanju' nimalo lijepu.
I velim joj' s šalicom turske kave u ruci i s cigaretom' tako spokojnom' tako grko utješnom - Ajde idi' oprostit ćemo se nas dvije' sad. Ne trebaš mi više' predugo smo nas dvije zajedno. Pronađi svoj put. Moj je pri kraju' i ne trebamo se više držat za ruke. Odrasle smo obje! Idi! Puštam te! Odrasla sam' odrasti i ti!
Ona - sva ozbiljna' kakva sam i ja u odrastanju bila' ( nikad djevojčica) opterećena brigama odraslih' koje' tad nisu smjele biti brige moje' al su bile' veli - Stvarno' sigurna si!? Mogu otići? Nisi više krhka' ne trebam ti' više.-
Ne'! Ne trebaš mi više' puštam te poput vjetra' zmaja' plastičnog na plaži ' dječjom rukom uzašlog' nošenog strujanjima' poput balona ružičastog..letiii.
Ona - drago mi je' ako si sigurna!
Ja - smrzavajući se' dok prve pahulje' baletno plešu' uz zadnji dim cigarete i posljedni gutljaj turske kave' - Da sigurna sam' idi!
Ona - mašući veli' ideeem' idem se tetovirati.!
Sutradana i ja sam se išla tetovirati - raspršen maslačak' na mom desnom ramenu!
I nije boljelo' kolko oproštaj' djevojčice u meni.
Sretno curice! Pustila sam te ko pticu iz kaveza.
Leeeti' budi sretna!
Ja konačno' jesam
Post je objavljen 15.12.2023. u 23:55 sati.