Marketing
VLAK U SNIJEGU
„Saonice su jurile po snježnom drumu. Hladan uzduh silio je da se oči zaklope. U saonicama svi zašutješe. Ljubana je milo grijala čežnja da se zagrli s majkom i da svom ozbiljnom ocu ispriča sve događaje. No osim toga, što su saonice bješnje jurile kroz crnu noć, Ljuban je sve jače vidio zatvorenim očima ovo: njemu kao da je povjereno najmanje deset vlakova. Svi su oni dugi s mnogo vagona. Stroj na golemim kotačima pušta paru, kao da će se od snage i radosti raspući. Ljudi bi govorili: "Sitnom djetetu dati tolike vlakove, pa to je strašna nepromišljenost!" Tu bi se pojavio kondukter Lazić. On bi stao pred Ljubana, pozdravio kao vojnik i rekao: "Stojim, domaćine, na raspoloženju." I još devet konduktera dolazi i oni se sporazumijevaju. Teretni vlakovi trebaju voziti
hranu, odjeću i drvo iz plodnih u gladne krajeve da ona djeca što žive u kamenu jedu dobro kao i ona koja žive u žitorodnim ravnicama. Osobni vlakovi trebaju voziti svu slabunjavu, blijedu i bolešljivu djecu na more i u gorske krajeve da promijene zrak i da ozdrave. I tako, da to ne bude kao danas, kad to mogu samo ona djeca čiji su roditelji bogati, pa imaju mnogo novaca. Ljuban će paziti da se sva djeca izredaju. Da nijedno ne ostane. Kako bi se moglo podnijeti da koje bude zaboravljeno i da gorko plače.
Strojevi bi zviždali. Kotači bi se strelovito okretali! Brzi vlakovi bi jurili kao pomamni kroz snijeg i žarko sunce! Ljuban bi prelazio iz jednog vlaka u drugi da vidi ide li sve u redu. Vlakovi bi se i susretali i strašnom brzinom jurili! Djeca bi pozdravljala iz vlakova sretnim krikom i mahala bi rukama. Ljuban bi pazio naročito na vlak koji vozi konduktera Lazića. Oni bi se dospjeli pozdraviti i tek malo porazgovoriti. Kondukter bi rekao: "Domaćine, mudra glavo! Čestitam! Mudro je smišljeno! Moj vlak vozi tri stotine na more. Besplatni putnici. Ne bušim karte... Haj! Haj! To je veselo! Treba samo da ih
pokrivam u vagonima da ne ozebu… Sad svi spavaju…"
Onda Ljuban osjeća kako ga je kondukter Lazić ogrlio. Miluje ga i nagovara: "Domaćine! Ti si premoren! Lezi i ti već jednom da spavaš…"
Kad su saonice stigle pred Ljubanovu kuću u Jabukovcu, Dragin otac je morao Ljubana unijeti na rukama u kuću, ravno u toplu postelju. Mati se strahovito prestraši, no Dragin otac stavi prst na usta i ušutka je da ne jauče.
"Nije mu ništa, susjedo! Dečko vam je strašno premoren, pa zaspao u saonicama. Prodrmao sam ga, no ne koristi. Taj će spavati do sutra u podne."
Post je objavljen 14.12.2023. u 20:42 sati.