Marketing
STRAŠNE FOTOGRAFKINJE - HVALITE ME USTA MOJA
Fotkam amaterski sa svojim prastarim Huaweiom. Od svih opcija i filtera kamere, koristim najobičniju instant fotografiju. Kupovali su mi za poklon priručnike o fotografiji kad su primijetili da uporno fotkam. Bila sam oduševljena. Nikad ih nisam otvorila. Ni proučavala manual za kameru. Kad će naši početi proizvoditi mobitele? Bokeh fotku volim, ali nema te opcije, dobijem ju slučajno kad kliknem prije izoštravanja fokusa, ako mi kamera da, jer često zakaže puknuti kad ulovim trenutak. Volim noćnu fotografiju. Noćna fotka je moćna, kad mi se zavaljaju noćni oblaci iznad glave a oko mene sjenke i škrta ulična svjetlost i kao da plivam u mračnoj vodi. Pokušavam to uloviti kamerom. Za mene je fotka osjećaj, atmosfera, nikako informacija. Fotka informacija me ne zanima jer informaciju može prenijeti svatko. Golu, doslovnu, vulgarnu fotku samo preletim. Turistička fotka, fotka hrane, parfema, kataloška fotka, mi je apsolutno nezanimljiva. Samo dubina, zračenje, atmosfera, mrak, emocija, me uzbuđuju na fotkama. Transcendiranje. Gledam koliko bezveznih fotki pliva svemirom jer svi imaju digitalce. „Umjetnost je izraz ili primjena ljudske kreativne vještine i mašte, obično u vizualnom obliku kao što je slika ili skulptura, stvarajući djela koja se prvenstveno cijene zbog njihove ljepote ili emocionalne snage.“
Umjetnička fotka ima rukopis autora, vidiš fotku izlizane kaldrme, otvoreni prozor, sjenu pod zidom, i znaš da je fotografija Marijina.
O Mariji Braut sam pisala kad je umrla:
„ „Ja odoh, fotografije ostaju...“
Pet, 03 Srpanj 2015 Objavio: anna
Fotografija je uvijek opčinjavala gledatelja svojim nepomičnim, zamrznutim prikazom sekunde zauvijek otkucanog vremena, onoga što je bilo i više nikada neće biti. Fotoaparatom uhvaćena kretnja, osmijeh, pejzaž, obiteljska svetkovina, zalazak sunca i oblak koji nestaje na modrom nebu, preneseni na papir ili ekran i ponuđeni na razgledavanje, svjedoče da je nešto zaista postojalo, da smo bili tamo u tom trenutku ispred ili iza aparata, potvrđuju i vraćaju naša nesigurna sjećanja i uspomene.
Posebna je priča estetika fotografije, njena umjetnička dimenzija i vrijednost koja ju izdvaja iz mase i daje joj intrigantni, osobeni i bezvremenski pečat. Na posljednjem katu zagrebačkog Muzeja za umjetnost i obrt postavljena je izložba hrvatske fotografije i fotografa, od njene pojave do novijih dana.
„Za muzejsku zbirku djela daruju Tošo Dabac, Mladen Grčević, Marijan Szabo, Ante Brkan, Zvonimir Brkan, Oto Hohnjec, Nikola Vučemilivić i Vilko Zuber. Sedamdesetih godina prikupljene su fotografije Joze Četkovića, Aleksandra Kukeca, Branka Balića, Petra Dapca, Enesa Midžića, Zlate Vucelić, Zvonimira Malusa, Krešimira Tadića i Nine Vranića. U osamdesetim i devedesetim godinama, u fundus muzeja uvrštena su dijela, tada, predstavnika mlade generacije fotografa Josipa Klarice, Ivana Posavca, Mie Vesovića, Željka Borčiča; Damira Fabijanića, Stephana Lupina.
Sabiranje fotografskih djela nastalih u vremenu od 1950. godine intenzivirano je u drugoj polovici devedesetih godina prošlog stoljeća te u prvom desetljeću ovog stoljeća, kada je Zbirka novije fotografije značajno obogaćena opusima Mladena Grčevića, Milana Pavića, Fernanda Soprana, Zlate Laure Mizner, Andrije Orlića, MARIJE BRAUT, Bolte Ranilovića, te pojedinim djelima Mladena Tudora, Krešimira Tadića, Mie Vesovića i Luke Mjede. Kroz djela navedenih autora moguće je sagledati dominantna poetska usmjerenja u hrvatskoj fotografiji proteklih šest desetljeća; od završnog perioda socijalističkog realizma i usporedne pojave avangardnih tendencija do pluralizma postmoderne potvrđene u raznovrsnosti autorskih izraza i tehničke obrada fotografske slike.“
Jučer je umrla umjetnica Marija Braut, ( 'Ja odoh, fotografije ostaju...', ), kroz čije se crno bijele fotografije s magično uhvaćenim svjetlom i sjenama, prozorima, stepenicama, prolaznicima i siluetama, kao kroz čarobno Andersenovo ogledalo, moglo ušuljati u njen akromatski svijet, prizore i duh vremena koji je tako majstorski svojim objektivom za života lovila. Unatoč digitalnom dobu i svemoćnim novim tehnikama kreiranja fotografije kao što je fascinantna HDR tehnologija i fotografija, ona prvotna mat crno bijela, kakvu je radila i Marija, ostaje uzbuđujući klasik i original među svojim šarenim, blještavim kopijama.
Ipak, digitalno doba i mobiteli s kamerama svima su nam omogućili da u trenu stvorimo vlastite zbirke i pohranimo svoje trenutke, šetnje i buduća sjećanja brže i lakše no ikada.“
Gledam neku koja je stavila na svoj blog obrnutu panoramu s drvetom i hvali se. Koja nedostojanstvenost, uz bezveznu fotku kakvih imam na tisuće u galeriji, i još 100 X boljih od njene.
Post je objavljen 13.12.2023. u 17:40 sati.