Kad vidiš oluju u očima mojim' munje koje sijevaju iz rožnica' gromove u trepavicama' tornado na vjeđama' ne trebaju riječi - ljuta sam ko tek iznikli pšenice vlat' kojoj nedostaje snježni pokrov.
Kad duge spokojno obitavajaju u okama mojim' mirisom pokošenog travnjaka' okusa crnih maslina ' ne trebaju riječi - znaš da sam sretna' ko mahovina nikad zelenija' zadnjim tračkom sunca obasjana.
Kad sivilo se nastani' ko neželjeni podstanar' u okicama mojim' ne trebaju riječi - znaš da sam umorna ko pas' kojem su oteli zadnju kost.
Oči' pogled' govore' više od riječi' jer špigl su duše.
Post je objavljen 09.12.2023. u 21:49 sati.