Početak je 12. mjeseca, grad je već cijeli okićen božićnim ukrasima, svaki kvart svjetluca divnim šarenim lampicama koja blinkaju u ritmu pjesama koja se čuju na malim božičnim kućicama gdje se toči kuhano vino, jedu fritule ili kobasice. U zraku se osjeti radost, iako je velika zima, ljudima je toplo jer se griju u gužvi pijući vino ili žesticu. Atmosfera je bajkovita baš radi tog što je hladno, a ipak toplo, i jer sve svjetluca kao neka magija. Ja sam također na tom divnom mjestu i pijem kuhano vino sa prijateljicama, plešemo na mjestu i pjevamo dugo u noć.
Ujutro se budim sa glavoboljom i pomislim šta je meni ovo trebalo, onda sam se sjetila da danas imam sloodan dan i da sam odlučila očistiti i ukrasiti cijeli stan, ali prvo sam popila kavicu da dođem sebi. Pustila sam si Božične pjesme i krenula u akciju plešići i pjevajući. Potrošila sam čitav dan, i stalno sam išla gore dolje po ukrase koji su bili u podrumu, ali nije mi bilo teško jer mi je stan sada izgledao kao iz bajke, čaroban. Šarena svjetleća jelka koja radosno treperi u ritmu srca pa daje dojam kao da je živa, na polici božične figurice snjegović, djeda Božičnjak, orašar i gnom, te advenski vijenac na stoliću, šarene rese i mašnice po zidovima, slike na prozoru. Bila sam tako sretna i obasjana čarolijom. Odlučila sam i ispeći kolač, pa se miris raširio po cijelom stanu.
Povirila sam kroz prozor i skužila da vani već neko vrijeme pada snijeg. Vidjela sam kroz prozor susjedu koja je također okitila jelku, to mi je bilo malo čudno jer je ona muslimanka. Mislim nemam ništa protiv i žena je super osoba, samo sam se sjetila da je Božić kršćanski blagdan.
U podrumu sam pronašla još jednu kutiju, ali bila je to kutija uspomena. Kada sam sve završila sjela sam otvorila kutiju i gledala stare slike i pisma. Naišla sam na sliku mene i bake, tada sam ja imala devet godina, a baka je tada još bila živa. Iza nas je bila jelka, a na stolu advenski vijenac i kolači, ja sam nosila božičnu kapicu i otvarala poklon. Sjetila sam se kako sam kitila jelku sa bakom, tada bi okitili samo jelku i to je to, a sada je cijeli stan bio šaren. I oduvijek sam voljela Božić radi kićenja jelke i šarenih lampica te iščekivanja što ću ove godine dobiti pod jelku.
Gledajući stare obiteljske slike za vrijeme Božića, u meni su probudile nostalgiju te sam shvatila koliko mi zapravo nedostaje obitelj i okuplajnje oko stola. Ja sam trenutno taleko od obitelji, naravno čujemo se mi redovno, i svake godine budemo na videopozivu za Božić, ali naravno nije to to. Sjetila sam se i bakinih riječi „U Božiću je najvažnija obitelj i da smo svi na okupu, treba otvoriti srce malom Isusu jer on dolazi, kuca na vrata našeg srca“.
Tada nisam shvaćala, ali sada shvaćam. Uvijek sam se radovala lampicama i darovima, ali sam zaboravila obitelj, zaboravila sam značenje Božića. Zaboravila sam najbitniju stvar svega toga, otvoriti vrata malom Isusu, pustiti da donese radost u moju obitelj. Baka je uvijek govorila da su ljudi zaboravili bit Božića, njegovo značenje. Iskorištavanje adventa za zaradu, kićenje bezpotrebnih lampica, ukrasa, darivanje poklona, sve je to divno i krasno, ali ne smijemo zaboraviti malog Isusa.
Zato sam ovaj Božić odlučila iznenaditi svoju obitelj te odputovati k njima, . Obitelj je najljepši poklon koji možeš dobiti za Božić govorila bi moja baka.