Na današnji dan Srbi i Jugosloveni su ubili Pavu Urbana.
Jako sam volio Pavu, a on je volio mog starijeg sina, znao ga je tada sa svojom curom "posuditi" pa bi ga šetali po Stradunu, vjerojatno se pretvarajući da je njihovo dijete.
A bili su prekrasni onako mladi, on visok s razoružavajućim osmijehom, ona lijepa nekako eterična u nekoj pelerinu, zašto je se sjećam baš u toj pelerini nemam pojma, čak nisam ni siguran je li imala tu pelerinu, ili sam je ja izmislio jer mi se uklapa u sliku.
Pavo je i tog dana, bio naoružan fotoaparatom, od kojeg se i inače nije razdvajao, slikao je grad u plamenu jer je to bilo ono što je Pavo radio, fotoaparatom bilježio povijest.
Neki dan su u prijateljskoj i nesvrstanoj Makedoniji monstrumi ubili djevojčicu, zajedničko im je to da su pripadnici neke opskurne radikalno desničarske stranke, antivakseri i obožavatelji Putlera.
Zvijeri koje su ubile Pavu i monstrumi koji su ubili djevojčicu, satkanisu od istog štofa, isti je to bolesni poremećeni mentalni sklop, kojem se treba suprostaviti prije nego li nam ubiju djecu, i ne ne smijemo im dati pravo na drugačije mišljenje, naša djeca su vrijednija od toga.
Ne znam jesam li vam ikada pričao priču o kokoši koja mi je spasila život, vjerojatno nisam, jer ne znam je li kokoš stvarno bila tamo ili sam je izmislio kao onu pelerinu.
Možda bi trebao pitati Maru, ko zna bi li me se uopće sjetila, bili smo tako mladi, oni još djeca, a ja tek malo stariji od njih.
Post je objavljen 06.12.2023. u 20:46 sati.