Pregled posta

Umjetnost na meti represivnosti-mentalitet palanke

Za ovo mi je motivacija bila naslov posta blogerice koju ne pratim ali onako svake prijestupne bacim pogled na naslovnicu s namjerom baš da vidim koji su
postovi na njoj i upalo mi je u oči-"kazalište ima budućnost" nisam klikao jer niti inače ne pratim dotični blog čak niti onda kad su objave u sferi mojih blogovskih preokupacija ali sami naslov mi je bio insirativan za mini rekapitulaciju koju godinu unazad kad je druga umjetnost bila omiljena meta desnih konzervartivnih (čitaj primitivnih i rezonski njihovoj analogiji podređeno njihovim interpretacijama i poimanja života općenito.) Prvi slučaj koji srećom nije aktualan ali i ne mora biti ovo je samo forward nazad-je situacija kad je haSSo izabran u kazališno vijećeprotiv čega se digla žestoka pobunadramskog ansambla u samom startu očito s pravom:uočavanjem destruktivnosti i cenzure umjetničkih sloboda kreativnog stvaralaštva.

Ali to nije sve, da skrenem priču na drugi kolosijek drugu situaciju ali u istoj mjeri trknutu i bolesnu posebno što ista dolazi sa fronta onih čije mi se ime uopće gadi pisati u editor kad je izdramatiziran i glupim prizemnim izjavama napadnut/a umjetnička ekipa koja je radila promotivni plakat za sezonu 2017.





U nekim napisima je još stajalo po kmečanju tih destruktivnih fanatika da-"vrijeđaju ćudeređe" ali što je sa argumentima koje nemaju a normalna strana Hrvatske ih ima na kamione? Počevši od toga da perverzije u stvarima u kojima ih nema mogu vidjeti samo i isključivo perverzni umovi, druga važnija stvar-nitko se nema pravo pozivati na nešto tako apsurdno kao da ih izvedba meke predstave ili slika na promotivnom plakatu "vrijeđa" spominje se "frjićizacija" a zna se da je Frljić omiljena meta onima koji blage veze nemaju o njegovim predstavama. S druge strane-krojenje politike kao sveopći princip koji poziva na cenzuru(pižđenje zbog promotivnog plakata za prije 6 godina novu sezonu, Frljićeve predstave ili promotivnog plakata predstave "fine mrtve djevokjke" je ono na što ne treba biti pasivan-treba zabraniti destruktivnim umovima da kroje politike koje bi sputavale tuđe slobode. A tuđa sloboda je granica one osobne. Ja volim hrvatsku kinametografiju posebno žanrove koji sprdaju i ismijavaju situaciju i ovaj truli sustav bilo kroz satiru crnu komediju ili ozbiljan film-volim i dramske predstave tog tipa. Baš su se kad su se mračne sile uzjebale oko dotičnog HNK-Zagreb promotivnog plakata u tom istom HNK odigravale su se neke od najgledanijih predstava jedna od njih su bili predstava koja je dobila status hit predstave "ljudi od voska" koja je isto bila predmet strijeljanja nekih
koji i nisu dolazili sa ovih spomenutih fanatičnih pozicija bar ne službeno i ne provjereno ali optužujuće za otkrivanje detalja iz stvarnog života a predstava
je koncipirana kao spoj stvarnih činjenica iz redateljevog života dok je drugi (većinski) dio fikcija. U linkanom postu sam i raspalio po toj bljezgariji koju su portali pisali.

"Priča u 3 stavke, ono što
je bilo zanimljivo u smislu jebeno bizarnog i nevjerovatnog su kojekakve senzacionalističke novinarske idiotarije kako je dotična predstava "tračerski obračun s mrtvom ženom". Ta manipulativna baljezganja su samo
rezultirala kontra-efektom jer je predstava dobila još više na gledanosti i popularnosti i rangirala se na mjesto predstava godine 2017. Spoj istinitih stvari sa fikcijom je dodatno dao na uvjerljivosti kvaliteti i inovativnosti".

A linkat ću i ponovo ovdje isti taj test koji sam i tamo tamo nije bilo pozivanja na cenzuru bar ne direktnog ali indirektno se to jasno čita:





Ovo poznavajući naše drušvo onako generalno izgleda kao zakamuflirani poziv na cenzuru-iako može i biti samo mišljenje ali ono je zapravo u cijeloj svojoj suštini šuplje. Ne znam što ima spornog u tome da redatelj iskoristi neke djelove svojeg života da svoje autobiografske elemente stavi u dramu. Drama je projekcija društva i društvenih situacija zato je između stalog i dio scenarija rečenica "jebeš dramu u kojoj se nitko ne prepozna-uvijek se netko prepozna" Gledao sam predstavu više puta od čega 2 puta uživo ostala gledanja svodila su se na online kazalište tokom vala korone i nikad niti u jednom
kadru/sceni/situaciji nisu dane natruhe odgovora što bi u cijelom scenariju bilo nešto tako kompromitantno kao nešto što se u dramu ne bi smjelo ubaciti a dio je priče iz stvarnog života. Idealan primijer kao još jedna projekcija lažnog moraliziranja, ali što me osobito smeta-to je projekija njih samih na društvo. Svi trebaju misliti kao oni onda se poziva na cenzuru, a imaju izbora gledaj ili ne gledaj ali zabraniti drugima da rade? da gledaju? koji su to mentalni sklopovi? Uglavnom "fine mrtve djevojke" što se tiče plakata nakon silovanja žestokog i neprekidnog plakat je nažalost povučen i to je ogledan primijer zašto od takvih zazirem-jer svojim utjecajem ugrožavaju slobodu drugih od čega je umjetnost samo jedan dio toga. Nekog drugog u principu sve one normalne vrjeđa njihov fanatizam i nne zato jer su fanatični sami po sebi nego jer to svoje projiciraju na ostatak a kazališta to razotkrivaju kompromitiraju kao nešto destruktivno i loše. Kad se oni dignu na zadnje noge i počnu kmečat i svakako nazivat i redatelje i glumce i publiku jer se njima ne sviđa to što se sviđa nama to onda nas dehumanizira i oni su ti koji prelaze crvenu liniju ulaze u prostor tuđe slobode.

Ali to me sjetilo na jedan drugi slučaj pogledanu predstavu ako se ne varam 2019. "svaki tvoj rođendan" na tom sam postu imao fokus na kmečanje publike zbog psovačine na sceni-tako se i zvao post "o psovačini na sceni" tamo sam se fokusirao na licemjerje dotičnih koji protestiraju a iste riječi koriste redovito. Ali tu je i jedan drugi apsekt-ne kažem da je nužno ali je jedna od realnih mogućnosti-prirodna zadrtost kako su psovke isključivo izraz "nepristojnosti" i vrijeđanja pa ih (po njima) ne bi trebalo biti na sceni a poznato je da je scena projekcija života a u stvarnom životu se psuje. Problem je u tome da se ta i slična mišljenja povlače kao neki "argument" koji opravdava njihovu zagovorljivost cenzure a stvari nisu crno-bijele ljudi i situacija je puno tako i ima onih u kojima se i psuje i drame da bi realističnost bila kompletna uključuju i psovke koje su i inače dio standardnog govora. Može se nekoe ne sviđat, da se nekome samo ne sviđa i da sve ostane na tome riječ ne bih dodao-ali kad se poziva na zabrane i cenzure samo zato što se nekome nešto ne sviđa uvijek ću imat što za prigovorit.Ironično je i to da je takvih zagovornika i kod navodne redovite publike na kazališnim daskama. Tipkao sam nedavno prije ravnih godinu dana o predstavi "na dnu" i komentarima sa dna onog intelektualnog.Klateža najgore kategorije u svrhu kompromitiranja nebuloznih (najblaže rečeno) izjava sam i citirao neke od njih i imao referencu na iste.

"iz svega se daje zaključiti da je problem
ponovo u eksplicitnim djelovima koji prikazuju scene seksa. Primitivizam frca na sve strane i to najviše od onih koji nemaju veze
s umjetnošću i kazalištem, a ovakve vijesti stavljaju naslove kao "clik bait" na koju se onda kače ovi intelektualno inferiorni. Kao
kronika vremena dramski tekst i interakcije su realistične-prikaz života koji je i u ovom vremenu još aktualan, a same scene seksa
koje svi ovi koji sipaju intelektualno inferiorne izjave nisu niti vidjeli ali sve u 16 prizmeno komentiraju samo daje sliku stanja u društvu i potvrđuje se istinitost. (Pod eksplicitnim se naravno misli na to da su scene dovedene do savršene uvjerljivosti i izgledaju realistično) Kao što nisu u stanju razlučiti da je drama slika društva-realnosti a u takvim adaptacijama društva su uključene sve stavke stvarnog života a sex jedna od njih svakako je,jedna od stavki koja se često pokaže kao važna za priču bez čega ne bi bilo kompletno. Ali što očekivati uopće od takvih kojima je svaki progres vid "nemorala" i "antihrvatstva" a da stvar bude apsurdnija te prizemne izjave su samo na osnovu par fotki i malo teksta"

Neke od izjava u tim komentarima su stvarno degutantne i spadaju u kategoriju cyberbulinga ali to je druga kategorija koju isto treba rezimirat ali zasebno.
Primitivizam i isključivost mi je na meti ne kao osporavanje kao takvo nego kao obrambena reakcija kad se malograđanština petlja u svašta i nastoji moderirati društvo po sebi po pravilima s kojima se progresivno društvo ne slaže koja nam se gade. Svi su individue za sebe i svi imaju svoj prostor a kad se poziva na cenzuru promotivnih plakata HNK 2017 (viliagre lunatici) i "fine mrtve djevojke" (opet viliagre lunatici) sputava se Frljića baljezga o prizemno glupoj sintagmi "frljićizaciji" (viliagre fanatici po jubilarni treći put) ili se nalazi nešto sporno i "nemoralno" u spajanju fikcije sa natruhama stvarnih događaja i u situacijama kad ništa nije eksplicitno otkriveno da bi bilo na nečiju štetu (portali razni) ili se kmeči zbog psovačine na sceni i onda kad je to i nužno potrebno jer na sceni postoje situacije za koje se i u stvarnosti koriste psovke (zgrožena kazališna publika starije generacije) onda se ograničava sloboda na općoj razini sloboda umjetnosti je sloboda društva kazališta imaju svoju publiku a oni kojima se ne sviđa imaju izbor ne gledat priče kako njih nešto "vrijeđa" su šuplje baljezganje jer oni su ti koji prelaze granicu ulaze u tuđe slobode. Elem, u tim turbulentnim vremenima prije koju godinu je počeo period popularizacije kazališta konkretno od 2014-a problemi ekstremne desnice i usrašovanja su postali aktualni godinu-dvije kasnije. I pored te situacije to su za kazališta počela dolaziti bolja vremena jer su predstave ostvarivale sve veću gledanost a sad je situacija po pitanju toga i daleko bolja.

Ljudi od voska


HNK ZAGREB SCREENSHOT

Mi smo kraljevi a ne ljudi


/>
HNK ZAGREB SCREENSHOT

A ovo je samo jedan mali dio u vremenima desno-konzervativnog pižđenja i terora što politike što kojekakvih redikuloznih udruga. Na ovoj kratkoj vremenskoj relaciji-onda i sad stvari za drugu umjetnost idu na još bolje jer je sve više publike kad gledam usporedno kakva je situacija bila onda (dosta dobra ali sad je i bolja lagano je sve više i više interesenata) stvarno stoji premisa da za kazališta ima budućnosti. Ps za zaključak dodat ću izjavu naše mlade perspektivne glumice iz nedavnog intervjua a radi se o kazalištu poentirano maximalno- izvaredno je i virtuozno to izjavila:




Iz priloženog se vidi i da su ti dani koje publika i glumci na sceni dijele sve češći i intenzivniji i to dodatno ide u prilog budućnosti kazališta a ti zajednički dan/i glumački i publike su ostvarili rekordnu uspješnicu u sezoni 2014/15 posebno sezona 2016/2017 sa skoro apsolutnom popunjenošću koliko god destruktivni mentalni sklopovi bacali klipove pod noge i valjali floskule.

Da se tu povući još jedna relacija o kojoj sam već i ranije pisao. Genijalna prijateljica a u sklopu dubinskog analiziranja imao sam i povezivanje tog projekta sa predstavom "don Juan" u kojiima se bavim analizom menataliteta vremena od prije 400 i pedesetih godina prošlog stoljeća.


VIDEO SCREENSHOT

Na prvu spomenutu predstavu u javnosti bar po onom što se piše nije bilo negativnih reakcija, što je indikacija da javnost prepoznaje situacije koje su u fokusu drame kao problem život dvije klinke u post-ratnom periodu u siromaštvu i patrijahalnoj sredini. U jednu ruku to je dobra stvar a ono bizarno je da se i zbog toga nije digla prašina iz tabora nekih od ovih cenzora kojima jako smetaju promotivni plakati ili ih "vrijeđaju" Frljićeve predstave. Predstave problematiziraju mentalne sklopove onih koji jedino znaju znati svoje i to nameću kao opći princip pod premisom da je većinski dio "normalan" a sve što odskače od te većine je izuzeto iz kategorije normalnog" ovo je jedan od važnijih suvremenih dramskih tekstova jer su situacije adaptirane u toj drami i puno godina nakon još aktualne a to je problem, taj društveni pritisak na te njihove postavke "većine" ovo sam uzeo kao predložak jer u njoj postoji izraženi realistični koncept onoga na što ove kategorije kojima plakati i predstave jako smetaju skaču kad se rezonancija palanačkog mentaliteta dovede u pitanje ili u sferu problematizacije kad se kompromitira kao nešto loše i nužno potrebnom stavljanju na metu. Iako kod genijalne nije bilo seratorstva bilo je za ovu drugu "don juan" ispod prve recenzije objavljene na blogu Vjetar mi je ostavio komentar.


Što mi je bio poticaj da prerondam po netu s tim u vezi-ne jer bi kritičare držao kao relevantan izvor nego da zadovoljim znatiželju jer predstava je pogledana a ovo je već u samom početku izgledalo kao nešto što ne drži vodu-kao nešto što veze s vezom nema loša diskreditacija po najglupljoj mogućoj osnovi. Nisam uspio doći do tog teksta ali jesam do drugog koji je naslovljen "bez karizme i umjetničkog razloga" ima tu dosta zamjerki s moje strane tekst je prava literarna bljuzga ali u kontesktu teme izdvajam jedan mali fragment.



Kad sam ovo (pro)čitao otvorila su mi se 2 pitanja 1-odkad je to požuda nelegitimna stvar? svi tu osobinu bez iznimke imaju ona je ljudska i nije nešto loše što bi trebalo biti podložno problematizaciji i zašto dotični misli da bi ona trebala biti predmet komike i ismijavanja da ne govorim da je smještanjem ove predstave u generalno humorističke okvire fulao ceo fudbal. 2-seksualno licemjerje? kakva je to konstrukcija? Juanova poročnost je prva premisa u predstavi koja je u fokusu ali s druge strane zapostavlja se ona druga koja odražava mentalitet ljudi-gledaju na to kao na nešto nemoralno ne iz pravih razloga jer recimo povrijeđuje svoju ženu nego jer krši zakon većine konzervativnog moraliziranja. Zanimljivo da tokom predstave svi koji su se zgražavali nad onim što protagonist radi nitko nije stavio prigovor na osnovu onog što mu se stvarno ima opravdano prigovoriti nego standardno-"što će ljudi mislit što će selo pričat" + religijske poveznice po kojima je svaki oblik poročnosti "grijeh" a u tome je stvar kako društvo nameće takvu vrstu odgovornosti kao kolektivitet u odnosu na crne ovce koje ispadaju iz tog kolektiva i to je ono što je glavni problem o njima su formirani konstrukti i sami time-što odskaču od "većine" ih se marginalizira. Polarizacija dolazi sa te većinske strane bijelih ovaca a ne crnih koje se izdvajaju.To sam izvukao iz predstave kao onu glavnu poantu i kao nešto što potencira Juanovo licemjerje koje je prva stavka problematizacije. To je neki kompletan dojam aktualnosti svega ovog i sad 400 godina kasnije mentalitet palanke. Primijera kompromitacije stvarnosti je milijun a sve veća gledanost predstava i interpretacije istih ostavljaju pozitivan dojam da su za drugu umjetnost došla bolja vremena. Ponovo ću prigodno izdvojit Vjetrovu zadnju optimističnu rečenicu iz gore citiranog komentara.




U ovom naknadnom trenutku dodat ću još kao prilog kako se stvari mijenjaju na bolje po pitanju pogleda na dramsku umjetnost. Nedavno sam imao postove u sklopu serijala koji je prije par dana zaključen. Jedan je bio recenzija filma "sedmo nebo" a kao njegova nadopuna i malo atmosfere sa daruvarske premijere film o delikatnim stvarima koje su još (i posebno one!) pod utjecajem palanačkih osuda i zgražavanja.







Fotke su screenshot isječci iz videa ispod preporučam baciti pogled:



Još jedan slučaj uspješne premijere filma koji kroz humoresku govori o delikatnim stvarima kao što su prevare u ljubavnim vezama. Video je sa zakašnjenjem, ali nikad nije kasno za nadopunu i dodavanje novih relevantnih stvari. Prije 4 dana je objavljen video sa djelićem atmosfere na varaždinskoj premijeri i rekacije publike su samo pozitivne (kao i na zagrebačkoj daruvarskoj splitskoj...) ovakva atmosfera ide u prilog tezama da za film i kazališta dolaze bolja vremena. Drugi je format u pitanju ali princip je isti jer isti kmečavci protiv kazališta su i protiv filma. Kako je izvanredno vidjeti promijenu na bolje i da sve više ljudi počinje pokazaivat interes a vidi se i istovremeno mantalni napredak-jer ovakav film mentalitetu palanke nikako ne bi bio okidač pozitivnih reakcija.



Post je objavljen 06.12.2023. u 19:50 sati.