O Barbara,
bez prestanka kiši nad Brestom
kao što je kišilo i prije.
no to sada isto nije
Sada lije strašna i korotna kiša,
to čak ni oluja nije
od ognja, krvi i čelika
to su naprosto oblaci
što kao uginula štenad strvi
otječući vodom ponad Bresta
da nestanu negdje daleko,
daleko, veoma daleko od Bresta
tamo gdje nestaje sve.
Legenda kaže sveta Barbara je zaštitnica života, brani nas od groma i vatre,
u ratnim olujama štiti ratnike na bojištima, bdije nad gradovima, rudnicima i ljudima.
Tek danas razumijem poruku koju nam je Prevert svojom pjesmom ostavio u naslijeđe.
U vremenu došašća se mislima i osjećajima uvijek vraćam u djetinjstvo.
Blagdan svete Barbare je bio dan tihog slavlja u našoj kući.
Moja draga nona je slavila rođendan i imendan.
Vidim zaštitnicu moga djetinjstva kako u porculansku zdjelicu
sipa vodu i stavlja pšenicu da proklija, da se do Božića zazeleni,
da bude ures blagdanu mira.
Dan svete Barbare vezujem sa svim minulim adventima,
u sjećanju titraju vjenci i paljenje prvih svijeća, za
vjerovanje i nadanje. Ova je jedna u nizu
godinama užganim za sve Barbare.