Marketing
Moć nadanja...
Subotnja večer. Teške od oblaka vise ruke neba nad prozorom.
Na prozoru anđeo i buket ruža, znamenje svih minulih dana.
Ne palim svjetlo. Promatram dlanove vremena.
Ostavljaju otiske prolaznosti na staklu,
privid svih naših došašća.
Zidna ura razbija tišinu. Klatno titra trenutke. Kovitla ih u prošlost.
Poezijom kiše nebo objavljuje vrijeme iščekivanja.
Poziva me u igru s kapima od kojih je sazdan svijet.
Možda sam nekada davno bila suza srca univerzuma?
Divna pomisao. Maštarija se tiho slijeva u iluziju prapočetaka.
Ćutim mekoću tmine. Ovija se oko mene kao kukuljica oko svilenca.
Postaje odora u kojoj tijelo nestaje, postaje kristal otrgnut iz vječnosti.
Ti ulažiš u sobu. Pališ svjetlo. Čarolija nestaje. Promatraš me začuđeno.
Netko mi je danas pričao o orgonu, progovorio si prvi.
Ja sam ga osjećala u sebi i oko sebe, doživjela sam dodir duše i materije.
Na našem adventnom svijećnjaku četiri još neupaljene svijeće.
upalit ćemo je u bjelini svitanja prvog adventa da osjetimo
moć nadanja...
Dijana Jelčić
Post je objavljen 03.12.2023. u 09:59 sati.