Kad izgubiš svaku nadu da ćeš na blogu pročitati nešto suvislo ili bar nešto novo, dogodi se post koji te izuje iz cipela, napravi ti knedlu u grlu, opustoši te, preplavi tugom, nedostajanjem, izvuče na površinu onu oštru bol koju tako uspješno potiskuješ, beskrajno te raznježi, izmami osmijeh, i poplavu u očima.
Hrvatska je dobila novu miss, i sve bi bilo icokej, da uz izbore za miss ne mora biti skandala.
Da je misica recimo bila crnkinja, oduševljenje bi bilo nepodijeljeno, ili recimo da je misica bila muškarac, Tomica Tomašević bi sa četrdeset nakaza održao izvanrednu konferenciju, i otvorio trans pješačku zonu, ili recimo da je misica bila Srbijanka etnobiznismen bi popušio sam sebi, Radojka bi zažvalila curu, svi viđeniji antifašisti na blogu bi se ubijali u orgazmičkim trzajima.
Ali avaj misica je Hrvatica iz Bosne i Hercegovine, Bosanka koju pogrešno nazivaju Hercegovkom, što je izazvalo nemile duševne boli kod svega progresivnog i gej friendly ljubitelja Noleta i blagopočivajućeg.
Epidemija hripavca se širi, kao što kolega bloger tjedna lijepo piše u svom postu o zlima i glupima, Prvo su zli psihopate počeli laprdati o cjepivima, onda su glupani prihvatili njihove idiotarije, i zagovarali njihovo pravo na drugačije mišljenje, koje je bilo utemeljeno samo ne njihovom mišljenju i sada imamo to što imamo.
Jednom sam u bespućima bloghaera naišao na blog na kojem sam pisao komentare, koji su izvlačili valjda najbolje od mene, sada na tom blogu više nitko ne piše, ja sam često razmišljao prestat piskarat ovdje, nekad mi je bilo dosadno, nekad mi je bilo previše kretena, i vjerojatno bi već odavno otišao, da se tu i tamo ne dogodi post, koji te podsjeti tko si u stvari, bez obzira koja je stvarna namjera autora, neko bi rekao da se radi o slučajnosti a, ali eto ja u slučajnosti ne vjerujem, nego u te neke najfinije niti koje nas povezuju, na najrazličitije načine.
Post je objavljen 01.12.2023. u 20:33 sati.