Marketing
ORAŠAR
Koliko je tužan svijet u kojem žive ljudi koji mrze... i to bez razloga.. mrze samo zato što je netko ili nešto drugačije, a to njega ili nju uopće i ni na koji način ne ugrožava. Ima taj jedan dućan u blizini mog kvrata koji je velik i ponekad se odšetam do njega radi velikog izbora svega. No, nemam baš sreće s njim.. ili naiđem na pokvarene kestene ili na zločeste ljude.
Vratit ću se nekoliko tjedana prije na događaj koji ima veze s ovim danas. Sredinom studenog HNK pusti u prodaju karte za baletnu predstavu Orašar. Za ljubitelje klasične glazbe, plesa i uopće umjetnosti to je prava poslastica. Radnja same priče se odvija na badnje veče.. obitelj je na okupu i čeka se Božić... djeca uživaju u darovima.. i u jednom trenutku počinje čarolija... malo je reći da ovaj balet zaista vole i odrasli i djeca jer u njemu djeca i sudjeluju. Moja Stela ga je gledala širom otvorenih očiju i gotovo bez daha... uživala je u svakom trenutku.. znala mi je reći: sad će doći mišići .. srce moje malo. Ja ga nisam gledala od tad.. znači ima više od 17 godina.. Ove godine Tina i ja smo odlučile da je baš nekako vrijeme da odemo i da si priuštimo tu ljepotu. Ona će pokušati kupiti on line ulaznice, a ja ću lijepo stati u red i čekati pa ako ne uspije ona onda ću ja ... Došla sam u 8 ujutro i otišla doma s kartama u 14h. Sve te sate sam ja osjećala samo ljubav.. ljudi su ispočetka stajali i šutili... drndali po svojim mobitelima.... no kako je vrijeme prolazilo počeli smo razgovarati jedni s drugima... zafrkavati se.. čuvati si mjesto dok netko ode na WC ili negdje napuniti mobitel.. kupovali si kavicu na kiosku i zajedno pili.. bilo nam je toplo dok smo bili na suncu a kad smo se pomaknuli u hlad onda smo drhtali ali se zato više zezalo.. nitko se ni s kim nije svađao.. kada smo ušli u zgradu HNK gdje smo još tri sata polako čekali .. mijenjali smo se na stolicama, da malo odmorimo noge.. tete koje rade tamo su nas nudile s bajadera bombonima... bilo mi je predivno zapravo. Cijelo to iskustvo. Kada smo vani stajali, na balkonu su se u jednom trenutku pojavili i izvođači.. zamisli samo koliko je to njima lijepo.. sav njihov trud i rad će se konačno isplatiti.. pokazat će ga svima nama koji to želimo vidjeti. Predstava ne ide kroz cijelu sezonu, već samo u prosincu, jer je baš prigodna i zato je tako velik interes. Ljudi na taj balet zaista vode djecu jer znaju da će uživati i u nečemu kvalitetnom i lijepom.
Drugi dan, nekoliko portala naravno pišu o dugom redu i velikom interesu za balet Orašar.. stavili su slike, napisali par riječi o djelu i ostavili tako članak u bespuće zločestoće naših ljudi. Počela sam čitati komentare i jedan za drugim su bili mrziteljski, ružni, vrijeđajući.. ovako nekako: "vidjela žaba da se konj potkiva pa i ona digla nogu.", "kao da nisu čuli ni za jedan drugi balet već samo za ovaj." "ma užas, kakve veze ima krcko oraščić s Božićem"... i tako dalje i tako dalje... baš me to jako ražalostilo... zašto uopće imaju potrebu tako nešto komentirati... i kako ih je tako puno.. gdje su dobri ljudi.. gdje su da dignu glas i kažu: prestanite! Vratite se svojim vlastitim životima i gledajte što god vi želite... čemu ta vrijeđanja. Zaboravila sam na to, dani idu.. i polako se približava dan kada ćemo i mi otići na našu predstavu. Prošetala sam dakle danas do tog mog dućana, i gledam policu koja je prepuna svih tih ukrasa za bor i kuću za ovo vrijeme koje je pred nama.. i svi to volimo.. baš svi pa i oni koji stalno njurgaju o konzumerizmu.. da im uđete u kuću isto imaju i vjenčić na vratima i advenstki na stolu i lampice i borove i mirišu kolači i cimet i sve što uz to ide.. zato jer nas to sve skupa čini sretnima... bude se hormoni sreće i osjećamo se dobro.. Ionako je kroz godinu sve uvijek teško i borba.. ovo je vrijeme kad se volimo malo osjećati dobro... I gledam ja tako u policu s Orašarima.. i osjećam se ko malo dijete.. ovaj je veliki crveni, pa malo manji rozi.. i gledam cijene i uspoređujem kako i nisu skupi u usporedbi s jednim drugim dućanom.. kad mi prilazi žena i kaže:
"Kakva je to grozota?" Ja pogledam nju, pogledam policu i kažem: "Koja grozota?" A ona kaže: "Pa ti drveni čovječuljci.. šta je to.. užas..
- to je Orašar, lik iz djela Orašar, od Čajkovskog..
- znam za Čajkovskog i balet.. ali šta to ima veze s Božićem, koja grozota..
- meni je baš prekrasno.. i ima veze s Božićem jer se radnja odvija na badnje veče...
- a gdje su jaslice, gdje je štalica...toga nema ... pa da...
- reko pogledajte malo.. ima svega... sigurno će te naći što tražite.. i otišla sam jer mi je već tad u grlu bio takav grop da sam htjela ili vrištati ili plakati. Ja zaista ne razumijem takve ljude.. koju je ona potrebu imala doći do mene, i prosuti svoj otrov.. Tko ju je što pitao? Zašto to? Čemu?
I sad ja idem doma žalosna jer me izbacila iz ravnoteže a ona ide doma prazne glave i praznog srca, samo gorčina i jad.
Ali... za koji dan.. ja ću se lijepo obući, i zadovoljno sjesti u prekrasnu ložu našeg HNK i vjerojatno u suzama odgledati cijeli balet. Posvećujući sve svoje misli tebi moj mali anđele.
target=_blank>Stela
target=_blank>karte
Post je objavljen 01.12.2023. u 20:27 sati.