Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/recenzijefilmova27777

Marketing

5/SLIČNOSTI SE SPAJAJU RAZLIČITOSTI SE NADOPUNJAVAJU

Neću baljezgat o generalnim općenitim situacijama fiksirano na konkretnu stvar dvije radio-drame. Ovaj serijal sam počeo sa radio dramom taman kad je premijerno objavljena, nakon filmskih postova serijal ću zaključit sa povezivanjem dvije dijametralno suprotne radiodrame koje imaju zajedničkih dodirnih točaka.Mislio sam u serijal uključiti još 2 posta ali situacija nije išla na ruku film o kojem sam mislio tipkati nisam uspio pogledat po planu pa će post o njemu biti vanserijalno elem. Radi se o strahu od plutanja koja ima potencijala za ekranizaciju na tom postu brzinski sam se referirao na radio-dramu prethodno preslušanu prije "straha od plutanja".


"Ali na popisu dotične stranice našla se i drama koju sam vrtio koji dan ranije (jer gle čudo, i od takvih web mjesta ima neke minimalne koristi bar u sferi dobivanja informacija pa vrijeme nije skroz naskroz izgubljeno) konkretno slučaj S koji je spoj realizma i fikcije a podloga je jedan slučaj iz Amerike".



"Priča se bazira na istinitom događaju u Americi poznatom kao "Slender Man stabbing" 2014 godine.


Dvanaestogodišnja djevojčica izbodena je u parku u ranu večer nakon proslave rođendana. Okrutan napad počinio je netko na koga policija ispočetka ne želi ni posumnjati. Kakve veze sa svime imaju računalne igrice, internet i izmišljeni likovi saznajte u ovoj napetici temeljenoj na stvarnim događajima.

Igrali su: Nataša Janjić, Sven Medvešek, Vanja Matujec, Bojana Gregorić, Filip Križan, Toma Medvešek, Franjo Dijak, Ivan Pašalić, Ružica Maurus, Frano Mašković, Amanda Prenkaj".


Poveznice između dvije diametralno suprotne drame su u detaljima.

1. SLUČAJEVI UBOJSTAVA.

Kao u svakoj krimi drami, ova je doduše inspirirana slučajem iz Amerike što i nije loše u projekcijskom smislu-jer se kod nas sve više društvo amerikanizira
a i slučajevi ubojstava su sve češći. Ovdje je slučaj iz Amerike "prešaltan" u Hrvatsku a tragovi vode do internet igrica i njenih kreatora. Zanimljiva ideja prebaciti slučak američkih psihotika i na naše dramske adaptacije kod nas situacija nije do te mjere apsurdna ali sve više postaje. Uglavnom prvotne poante su u tome da su takve igrice toksične za mozak djece i tinejđera ali poante su u principu u tome da se radi o manipulaciji i iskorištavanju onih koji su tako nešto izmislili. Sve u svemu da zaključim sa ovim, druga stavka mi je za ovaj post daleko zanimljivija.


2.SCENARISTIČKO-GLUMAČKE KREACIJE

Brzinski sadržaj drame "strah od plutanja"

"Četvero mladih , dva dečka i dvije djevojke odlaze na kampiranje na zabačeno mjesto uz rijeku. Jedan od lokalnih ribiča pokušava ih otjerati i ulazi u sukob s njima. Ujutro troje mladih je ubijeno, a četvrti mladić ozlijeđen. Što se dogodilo otkrit će mlada inspektorica i njezin partner".<





E,sad ovdje je u suštini drugi slučaj od onog u "sluačju S" ali neću o tome ovo je post o povezanim stvarima između dvije radnjom nepovezane drame. U oba slučaja imamo više osumničenih u priči, oni na prvu najsumnjiviji su ispali nevini a oni koji su izgledali kao žrtve oni su zapravo antagonisti od samog početka samo se to nije znalo. A ono što me specifčno zanima ili bolje formulirano-što mi je zanimljivo je podijela glavnih uloga. U prvom i drugom slučaju
imamo mlade inspektorice koje su na slučajevima sa svojim duplo starijim kolegama. One su zapele za riješenje slučaja lagano impulzivne poštene a njihovi kolege su više oprezni i drastično manje za ulaženje u dubinu slučaja. Sven Medvešek i Nataša Janjić u "slučaju S" u ulogama inspektora i inspektorice.


Screenshot-2023-11-07-at-19-50-14-Sven-Medve-ek-jpg-JPEG-slika-437-656-piksela
WIKIPEDIA SCREENSHOT



Screenshot-2023-11-07-at-13-15-13-Nata-a-Janji-jpg-JPEG-slika-437-656-piksela
WIKIPEDIA SCREENSHOT

3.KREATIVNE SITUACIJE.

"Strah od plutanja" sam se spremao mjesec dana prevrtit premijerno na hrvatakom radiju prethodno premijeri sam prevrtio "slučaj S" kupio me sadržaj drame iako nisam od onih koje bi slučajevi iz Amerike nešto specijalno zanimali, bilo mi je napeto to doživjeti u našoj verziji. Istovremeno se na programu
hrvatskog radija ponudio kratak sadržaj ove nove drame i uloga u njoj:



"Zoran Čubrilo, Goran Grgić, Karmen Sunčana Lovrić, Iva Mihalić, Tena Nemet Brankov, Rakan Rushaidat, Ivan Simon, Sven Šestak"


Ovdje je drug slučaj više nisu u igri psihotici koji ubijaju po igrici nema stvarnih klanja koja su produkt ispiranja mozga virtualnim, ovdje se radi o mladima
i njihovom konfliktu s ribičem koji razultira višestrukim ubojstvom. Ovdje ima sličnosti sa ulogama, mlada inspektorica koja je u istoj mjeri zagrizla za slučaj savjesna odgovorna i u konstantnom propitivanju svih okolnosti, u ovoj drami razvaljuje Iva Mihalić, sa svojim starijim kolegom.

Screenshot-2023-11-08-at-23-19-54-Samo-mu-je-jo-to-trebalo-Vidila-je-fotke-Kumovi-sezona-2-epizoda-1


VIDEO SCREENSHOT


4.NIJANSE U PRINCIPIMA

Pored toga što uloge u dvije drame imaju sličnosti na planu karakterizacije osobnosti, zanimljiva je bila ideja sagledati ih kao dva povezana projekta (iako nisu u smislu scenarista, režije glumačke ekipe) samo kroz uloge koje su po puno toga identične po puno toga različite, u "starhu od plutanja" je slučaj višestrukog ubojstva koje je počinio kako je to izvanredno Starry u prvom postu iz serijala komentirala "guzonjin sin" što je puno bliži i realniji slučaj kod nas nego kojekakve američke pizdarije a istovremeno i poruka da ih lagano dostižemo po stvarima iz krimi-psiho ranga, a specijalno kao projekcija naše realnosti je tretman koji je inspektorica-protagonistica drame imala nakon uspješno riješenog slučaja. Još jedna zanimljivost je da su u obje drame kolege drastično stariji od njih, od onih koji više nisu tako žestoko zagriženi za dubinsko kopanje po slučaju, svaki put kad su slučaj skoro zaključili mlade kolegice su iskopale nešto više što je skrenulo istragu na drugi kolosijek. Pošteno na kraju svake drame ispadne da su u principu one riješile slučaj iako su ga riješile zajedno ekipno sa svojim kolegama. Ineče ne volim na ovom blogu promovirati stranu produkciju osim ako nije europska ali konkretno za još jednu relaciju ovdje ću napravit iznimku jer je idealan primijer. Devedesetih su u Americi bili popularni filmovi o lovu na ljude, naravno scenski su izvedeni nerealno i preseratorski sasvim svojstveno za amere ali imaju plus jer im je podloga nešto što se stvarno događalo u prošlosti. Konkretno radi se o "teškoj meti" iz '93-e i "preživjeti igru" iz '94-e poveznica su im lovci na ljude u prvom slučaju radi se o onima kojima je to organizirani posao u drugom o "lovcima rekreativcima" bogatašima raznih profila i zanimanja koji vikendima ispucavaju svoje psihoze loveći ljude. Filmovi su mi bili prva asocijacija za usporedbu sličnosti koje sam uočio u dvije radio-drame.

5.DRUGA SITUACIJA

Da stvar ne ostane na filmovima B produkcije američke kinematografije- zanimljivo je ispalo i to kako su karakterno identične uloge mladih inspektorica i njihovih starijih kolega stavljene u dvije različite drame i dva različita slučaja-jedan baziran na svijetu video-igri koje su se odrazile na stvarnost i drugi koji je ispao kao produkt kretenizma tatinog sina koji je u afektu pobio kompletnu svoju ekipu i iscenirao da je i njega napao netko drugi sad kad se stvar sagleda na usporednoj relaciji sve u svemu je zanimljivo baciti observaciju na profilno identične uloge u interpretaciji drugih glumaca/glumica u drugačijim slučajevima..

6.PODIJELJENI DOJMOVI

Što se toga tiče stvari su podijeljene, što mi je bilo lagano šokantno (u negativnom kontekstu) su instagram recenzije inače kvalitetnih i argumentiranih dojmova o predstavama i filmu općenito. Ima zamjerki na konto toga se u kratkom vremenu već servira odgovor tko je zapravo ubojica-da sve vodi tome. Možda i da, ali stvar je u tome da je ovo forma radija u i interpretacija u kratkom vremenu u kojem nije bilo prostora da se zaplet i preokreti pojačaju, kad bi se drama realizirala u formi filma onda ne bi bilo loše da se to izvede malo kompleksnije. S druge strane kompletna fabula, priča i rasplet su stali u 38 minuta. Još jedna stvar-prigovori za pozadinske zvukove, jedini koji je bio previše je bio zvuk motorne pile, s njim su prekardašili do mjere da se od naracije nije čulo skoro ništa. Uglavnom....podijeljenih dojmova je bilo i ovdje na blogu što mi se sviđa jer je to potenciralo polemičke prepiske.

7.NEVERBALNA GLUMAČKA INTERAKCIJA.

Imao sam postova sa spotovima u kojma skrećem poantu na njihovu scensku (glumačku) interpretaciju u neverbalnim interakcijama, kog zanima neka ronda po arhivi jer mi linkanje ne šljaka. Na prvom postu iz serijala Mate je primijetio važnu stavku.

"neverbalni govor, ništa manje nije važan dio kompletne
komunikacije"
.


A imala je i samoborka referencu na tu stavku:

"Ja nisam baš od čitanja neverbalne komunikacije, više pratim verbalnu, no zanimljiv pristup i post u kojem laik poput mene može naučiti nešto novo". ;)


na što sam imao repliku:

"Stvar je u tome da neverbalne ne isključuju verbalne (i obrnuto) štoviše nedopunjuju se a neverbalne su i nužne u kombinaciji sa verbalizmom/scenarijem bez toga nema ni uvjerljivosti koja je ključna. Uživljavanje u tekst uključuje detekciju emocija uživljavanje i interpretacije. Sve je zapravo do koncentracije-obraćanje pažnje na detalje"



Važna stavka kod kreacije svake uloge, za što su radio-drame zakinute, još jedna od poveznica ova 2 projekta je i to da se iste te neverbalne interakcije uloga daju vizualizirat kao i kompleta scena po samoj intonaciji uživljenosti u tekst(ove) obje su dovedene do realističnosti i imaju filmskih potencijala. Kad bi se više ulagalo u drugu i sedmu umjetnost stvari bi bile daleko bolje.

8.ZAKLJUČENI SLUČAJEVI.

Rekapituliram vrtim "slučaj S" na ključnim scenama, gledam sve spojive točke i one koje se razdvajaju. U obje drame slučaj je pozitivno riješen-ono što je
ključno (osim uloga,glumaca, mjesta vremena situacije....) je metoda na koje su slučaj iz S-a i straha od plutanja zaključeni. Brzinsko vraćanje na rekapitulaciju od gore-u obje drame 2 mlade inspektorice i njihovi stariji kolege, obje odgovorne savjesne zainteresirane za sve detalje slučajeva. U prvoj drami zanimljiv je profil glavnog antagonista (koji na prvu nije ni najmanje bio sumnjiv) klasični psiho koji je u fazi svojih projekcija stvarnosti praktički sam
otkriva svoju ulogu u ubojstvima policiji što je rezultiralo okončanjem slučaja. U drugoj se izmijenjuju scene sadašnjosti i večeri ranije lagano otkrivaju indicije dokaze koji vode do prvog osumnjičenog. Kolega je htio zaključiti slučaj-sve odgovara ribič se zakačio sa ekipom večer prije a nož kojim je počinjeno ubojstvo je njegov. Ovdje stvari dobivaju preokret kad inspektorica sagleda druge okolnosti sitne detalje da je nož slučajno izgubljen ključno je bilo za preokret priče:


-Nisam mislio da ćemo to tako brzo riješit

-Meni tu svejedno nešto ne štima

-A što? Mladen ima povijest agresivnih ispada, nema alibi priznaje da se sukobio s klincima ubojstvo je počinjeno njegovim nožem a jedino objašnjenje
koje ima je da mu je ispao.

-Da, ali sjećaš se kad smo bili u pilani?

-Da

-Jesi li vidio kako je Mladen baratao pilom?

-Jesam ne znam na šta ciljaš

-On je ljevak, a kutevi uboda na šatoru pokazuju da je to učinio dešnjak.

-Pa šta? možda je promijenio ruku.

-Slabijom rukom ih ne bi uspio toliko puta izbost i tolikom snagom. Trebao je brzo savladat četvoro ljudi.

-Ali ako nije on tko je?

-Ne znam ali odgovor se možda krije u tenisicama

-Pa sve smo pročešljali uzduž i poprijeko i nigdje ih nismo pronašli

-To je zato što niste imali policijskog psa

-A misliš da će ih Tonči pronaći?

-mhhh, ali trebat će mu neki miris. Možeš li mi iz dokaznog materijala izvuč Matkovu majcu?

-Jelena ako netko skuži da sam ju uzeo nadrapali smo i ti i ja

-To je prilika da se iskupiš zato što si uništio dokaze sa onim svojim pajdama vatrogascima.

-Čekaj zove me šef (poziv)

-Da

-Čujem da imaš oružje i osumnjičenog
-Da ali i dalje tu nešto ne štima

-Alibi koji je alibi?

-Nema ga, bio je sam

-Čovjek mrzi kampere ima dosije nema alibi i ubojstvo je počinjeno njegovim nožem. Je li tako teško spojiti dva i dva?

-Ne znam, ipak mi je to čudno

-Fučkar privod ito kraju

-Zašto?

-Zato što postoji interes određenih ljudi da se to što prije završi.

-Kojih ljudi? Stari od maloj jelda?

-Ne jebi po tavanu nego završavaj to.

-Moramo biti brzi prije nego što me povuče sa slučaja

-Ti Jelena puno riskiraš

-Ne misliš da je taj rizik vrijedan toga da obitelji ubijene djece doznaju istinu

-Mislim ali brinem zbog tebe.

-Umjesto da se brineš radije mi odi po tu majcu.


Mic po mic scena u restoranu još par poziva i (raz)otkriveni su novi detalji. Tenisice u kojima leži odgovor straha od plutanja, izvanredno iscenirana priča, kako uloga inspektorice preuzima inicijativu i napravi kompletnu rekonstrukciju događaja te večeri pod premisom da se radilo o ubojstvu s predumišljajem. Kompletna rekonstrukcija dovodi da se izrazim Starrynim izrazom guzonjinog sina dovodi do točke pucanja nakon kojeg dobivaju priznanje. Finalno se rizik o kojem joj govori kolega pokazao kao 120/100 realan. Dvije nepovezane drame u dosta stavki povezane slični profili uloga drugi događaji druge situacije i rasplet istih. Sve u svemu bilo je izazovno i zanimljivo povuću usporednu relaciju sa ova dva radio-dramska projekta.

9.UOČENI POTENCIJALI.

Suma sumarum-rekapituliranjem svake od ovih drami po stavkama u kojima se spajaju kao promatraču sa strane mi je došla ideja-ovo stvarno ima potencijal. Profili glavnih uloga koje su po ključnim stvarima identične po drugoj strani u ključnim stvarima nebo i zemlja-idealna krimi-drama bi bila složiti nešto po istom predlošku-glavne glumce i glumice iz obje drame u istim ulogama staviti u jednu dramu u kompletu. Napraviti svojevrsnu novu priču baziranu na istim glavnim ulogama u istoj postavi u nekom novom kompleksnijem slučaju bar tu materijala ne fali u reali krmiminala na sve strane a izvedbene umjetnosti su najbolja metoda kompromitiranja istih.




10.APSURDNOST REALITETA
Forward na uvod u dramu "strah od plutanja" Inspektorica negdje na ledini igra se sa psom uživa u godišnjem već nakon 29 sekundi trajanja drame dobiva poziv od šefa:



-"-Dobili ste Jelenin mobitel, Jelena se trenutno ne može javiti"

-"Slušaj hitno te trebam na terenu četverostruko ubojstvo"

-"ja sam na godišnjem zovite Sinkovića"

-"hoću ako budem htio da se nešto ne riješi"

-"mh, gdje"?

-"Lokvarsko jezero šaljem ti lokaciju"

-"A što bi bilo da sam otputovala na Havaje"?

-"kupala bi se i bilo bi ti lijepo ja bok"

-"dođi Tonči, izgleda da će nam ovo biti aktivan odmor"


Prekoreti nove situaciije tragovi indicije dokazi...sve je rezimirano kroz dramu-svi koji su prvi post iz serijala komentirali znaju tok događaja pa nema potrebe da se sve navodi. Još jedna ključna premisa u razlici između "straha od plutanja" i "slučaja S" je u tome što se ova prva navedena reflektira i na apsurdne situacije. U filmskim satiricom komedijama "koja je ovo država" apsurdi su kroz satiricom humoresku podignuti na višu razinu kojoj je intencija-problematizacija apsurdnih političkih situacija kroz specifičan oblik ekspresije. U ovoj radio-drami je to samo jedan dio toga mislim, ne politike nego apsurda ali i samim time neposredno politike. U "slučaju s" mlada inspektorica dobije pohvale od starijeg kolege za uspješno raskrinkavanje slučaja a njen fokus se sasvim prešaltava na problem koji je taj slučaj sa slendermenom potencirao-iako je slučaj riješen i portal ne postoji ali post događaji i situacije te aplikacije same i dalje postoje i imaju veliku popularnost. S druge strane u "strahu od plutanja" apsurd je definiran drugom situacijom a realističnom. Nakon uspješno riješenog slučaja mlada inspektorica ponovo prima poziv od šefa.


-"Ej šefe zovete da mi čestitate ne uspješno riješenom slučaju?"

-"Fućak ti još uvijek imaš onaj svoj florescentni prsluk?"

-"Imam zašto?"

-"Vraćaš se u prometnu bok"


Ovo je u drami prijelomna stvar-ono kad se treba vratiti na početak kad seronja zove i prekida joj godišnji-jer ona može riješiti slučaj a da je htio da se slučaj "ne riješi" onda bi zvao onog drugog. Druga prijelomna stvar je kojom je brzinom billo dovoljno šefu da zaključi slučaj iako se ispostavilo da puno stvari teoriji da je kriv prvo osumljičeni ne idu u prilog-od toga da je nož realno mogao izgubiti do činjenice da je forenzika pokazala-da su kutovi uboda kod žrtava napravljene desnom rukom-a prvo osumljičeni je ljevak. Detalji su važni "pa što mogao je promijeniti ruku" "slabijom rukom ne bi mogao toliko puta izbosti i tolikom snagom" inspektorica ističe važan detalj u rekonstrukciji događaja. Dio po dio i stvar se kompromitira sasvim-prijetnje inspektorici od
bogatog utjecajnika koji štiti sina i koji može sve se realiziraju. Apsurdistan je u prvoj stvari što šef policije ima interes da se slučaj riješi-zbog čega uzima s godišnjeg mladu inspektoricu jer zna da će ona sasvim sigurno riješiti slučaj u najkraćem mogućem roku, ali ovo je samo početak uvod u apsurde. Drugi apsurd je u stvari da šefu policije nije potreban ubojica nego netko kome će biti podvaljeno a dali je ubojica stvarno zapravo skroz irelevantno. Važno da je slučaj riješen a ako nevin najebe pa što ne prvi ni zadnji. Treća apsurdna pozicija je šefov finalni poziv kad obavještava inspektoricu o degradaciji kao "nagradi" za uspješno riješeni slučaj jer je i cijeli sustav u mitu i korupciji a ona koja je zapela slučaj riješiti pošteno da odgovoran bude pravi ubojica a ne pehist koji po svojim osobinama vremenom i motivima odgovara profilu ubojice. Dva tipa apsurdnih situacija adaptiraju ove dvije različite a u puno ključnih stavki slične drame. Kad ih se sagleda zasebno zapravo se izvanredno nadopunjavaju.



Post je objavljen 30.11.2023. u 20:07 sati.