Marketing
JAJCE
"RAZVITAK OSLOBODILAČKE BORBE NARODA JUGOSLAVIJE U VEZI SA MEĐUNARODNIM DOGAĐAJIMA
- Izvještaj na Drugom zasjedanju Avnoja-*
Naša narodnooslobodilačka borba može se podijeliti u četiri etape svog razvitka, i to:
Prvo, na kapitulaciju Jugoslavije i početak narodnog ustanka, koji je u svom začetku primio oblike formiranja mnogobrojnih partizanskih odreda za borbu protiv okupatora;
Drugo, prerastanje partizanskih odreda u regularne vojne jedinice, bataljone, brigade i divizije i stvaranje Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije;
Treće, prerastanje narodnooslobodilačkih odbora u pravu narodnu vlast i stvaranje Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije; i
Četvrto, na etapu u kojoj se sada nalazimo, a to je - pretvaranje Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije iz opštepolitičkog tijela u najviše zakonodavno tijelo i stvaranje Nacionalnog komiteta oslobođenja Jugoslavije, kao privremene narodne vlade.
Prva etapa. - Uzroci onako brze kapitulacije Jugoslavije i porobljavanja naše zemlje od strane njemačkih, talijanskih, mađarskih i bugarskih osvajača danas su već sasvim jasni većini našeg naroda. Dvadesetogodišnje ugnjetavanje naroda Jugoslavije (kao što su Hrvati, Makedonci, Slovenci i drugi) od šake velikosrpskih hegemonista; dalje, nečuvena korupcija vladajućih krugova unutar zemlje i njihovo povezivanje u inostranstvu sa najreakcionarnijim krugovima, a naročito njemačkim i talijanskim, u cilju održanja na vlasti; zatim nečuveno izdajstvo i špijunaža u našoj vojsci, a naročito u general- štabu - sve su to bili uzroci katastrofalnog i sramotnog poraza jugoslovenskih armija u ratu. Taj je poraz imao katastrofalne posljedice za narode Jugoslavije. Kralj i vlada, zajedno s grupom ljudi koji su bili odgovorni za takvu sudbinu naše zemlje, pobjegli su u inostranstvo. Jugoslavija je bila raskomadana i postala je plijen takvih osvajačkih pljačkaša kakve malo poznaje historija. U zemlji je nastao nečuven teror i istrebljivanje ne samo najnaprednijih ljudi, nego istrebljivanje čitavog srpskog stanovništva u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Vojvodini, slovenačkog stanovništva u Sloveniji itd. Njemački talijanski osvajači doveli su u Hrvatskoj na vlast krvave ustaške zvijeri, a u Srbiji najogavnijeg izdajnika Nedića, pomoću kojih su počeli izvršivati svoj pakleni plan istrebljivanja Slovena na Balkanu. U toj teškoj, sa sigurnošću mogu reći, najtežoj situaciji u historiji naših naroda našla se jedna jedina organizacija u našoj zemlji, koja se dvadeset godina nalazila tako reći izvan zakona i bila progonjena od svih vlastodržaca u Jugoslaviji, i koja je sada sve iskustvo i organizatorske sposobnosti, sve svoje oprobane borce stavila u službu svog porobljenog naroda. Jedino je Komunistička partija bila ta koja je povela narod na oružani ustanak, koja nije klonula duhom, već je visoko digla zastavu oslobodilačke borbe, i koja je do danas u toj borbi, zajedno sa svojim narodom, istrajala.
Počeli su se stvarati partizanski odredi, najprije u Srbiji, Bosni i Hercegovini, pa onda opšti narodni ustanak u mjesecu julu u Crnoj Gori, zatim širenje partizanskog pokreta u Hrvatskoj, Sloveniji itd. Sve je to pokazalo da je naša zemlja, iako porobljena, ostala nepokorena, i da su naši narodi spremni doprinijeti i najveće žrtve za svoje oslobođenje. Maleni, skoro goloruki partizanski odredi počeli su brzo rasti i razvijati se u krupne jedinice, koje su otimale od neprijatelja oružje, zadavale neprijatelju sve jače i jače udarce i pokazale da se ne mogu uništiti uprkos svim njemačkim, talijanskim, bugarskim i mađarskim osvajačkim snagama, koje su bile upućivane u borbu za ugušivanje partizanskog pokreta u raznim krajevima zemlje.
Odolijevajući tako svim navalama neprijatelja i pretvarajući se sve više u krupne partizanske jedinice, odlukom Vrhovnog štaba, u jesen 1942. godine, partizanski odredi formirani su u regularne vojne jedinice, to jest stvorena je Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije.
Nastaje druga etapa u narodnooslobodilačkoj borbi. Stvorene su brigade, divizije i korpusi, oslobodena su čitava područja od neprijatelja i njihovih ustaških i četničkih slugu. Naša mlada Narodnooslobodilačka vojska pokazala je odmah, na početku, da je sposobna da riješi i najteže zadatke. Oslobođeni su mnogobrojni gradovi, na primjer: Livno, Glamoč, Mrkonjić-grad, Jajce, Ključ, Bihać, Krupa, Slunj itd. Stvaranjem Narodnooslobodilač- ke vojske nastao je novi polet ustanka u krajevima gdje je do tada vladalo relativno zatišje.
U tom razdoblju narodnooslobodilačka borba dobija sve stabilniji oblik, a samim tim i povjerenje sve širih narodnih masa u svim krajevima Jugoslavije.
Narodnooslobodilački odbori, koji su se do tada stvarali na oslobođenoj teritoriji, počeli su se stvarati i na poluoslobođenoj, pa čak i na okupiranoj teritoriji, jer je ta nova klica narodne vlasti u narodu postajala sve popularnija i narod se prema njoj odnosio sa sve većim povjerenjem. Dok su iz početka narodnooslobodilački odbori bili stvarani više kao pomoćni organi partizanskih odreda u vođenju oslobodilačkog rata, u vrijeme stvaranja Narodnooslobodilačke vojske ti se odbori pretvaraju u jedinu i pravu narodnu vlast. Pred njih su se sada postavljali i mnogi drugi zadaci, osim pomaganja partizanskih jedinica i Narodnooslobodilačke vojske. Nastaje treća etapa, koja je nužno nametnula stvaranje jednog jedinstvenog opštepolitičkog narodnog tijela, koje će biti centralni organ i koje će ujediniti sve te i stvarati nove narodnooslobodilačke odbore.
Sazvana je historijska skupština Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije u Bihaću. Na toj su skupštini donesene velike i važne odluke. Stvoren je prvi put poslije okupacije naše zemlje jedan centralni politički organ od predstavnika svih naroda Jugoslavije. Prvi put se sastalo jedno narodno predstavništvo, koje je poniklo iz samog naroda i to u najtežim časovima njegove historije, pred kojim je Vrhovni štab mogao da odgovara za svoj dotadašnji rad.
Stvaranje Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije jeste jedna od najvećih tekovina naše narodnooslobodilačke borbe do tog vremena. Položeni su temelji na kojima se gradi jedno novo, pravednije uređenje u zemljama Jugoslavije, položeni su temelji na kojima se stvara istinsko bratstvo i ravnopravnost svih naroda Jugoslavije, temelji jedne prave, istinski demokratoda narodne vladavine. Stvaranjem Zemaljskog antifašističkog vijeća Hrvatske, a još prije toga stvaranjem slovenačke Osvobodilne fronte i njenog izvršnog organa, počeli su se sprovoditi u praksi principi ravnopravnosti naroda Jugoslavije, počele su se ostvarivati vjekovne težnje pojedinih naroda Jugoslavije da sami sobom upravljaju.
U toku godine dana, otkako je osnovano Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije, dogodile su se velike promjene, ne samo u našoj zemlji već i u čitavom svijetu. Mi smo, naročito u toku ove godine dana, morali voditi teške i krvave borbe sa okupatorom. Pred našu Narodnooslobodilačku vojsku bili su postavljeni veliki, ali časni zadaci. U razdoblju od šest mjeseci, od januara pa sve do mjeseca jula 1943. godine, mi smo prebrodili dvije velike neprijateljske ofanzive, četvrtu i petu, koje su bile preduzete s ciljem da unište našu Narodnooslobodilačku vojsku i ponovo okupiraju našu oslobođenu teritoriju. To su bila teška iskušenja za našu Narodnooslobodilačku vojsku. Izdržali smo ogromne napore, u kojima su sinovi naših naroda pokazali takva nečuvena junaštva i samoodricanja, kojima će se vjekovima ponositi pokoljenja naših naroda. Bez obzira na ogromnu brojčanu i tehničku nadmoćnost neprijatelja, on nije uspio da uništi jezgro naše Narodnooslobodilačke vojske. Naprotiv, on je pretrpio ogromne gubitke, a mi smo tom teškom i krvavom borbom stekli pred čitavim naprednim svijetom velike simpatije i divljenje - s jedne strane, a s druge - prvi put su saveznici počeli priznavati našu Narodnooslobodilačku vojsku timę što su poslali u Vrhovni štab Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije svoju vojnu misiju. U toku tih velikih borbi, naročito u toku pete ofanzive, mi smo pretrpjeli teške gubitke. Pale su hiljade najboljih sinova naših naroda. Među njima nalaze se članovi Izvršnog odbora Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije, Nurija Pozderac, Veselin Masleša, Sima Milošević i nekoliko članova Avnoja. To su teški i nenadoknadivi gubici. Odajmo počast ovim slavnim sinovima našeg naroda, koji su dali svoje dragocjene živote za bolju i srećniju budućnost naroda Jugoslavije.
Trebalo je proliti potoke dragocjene narodne krvi, trebalo je da deseci hiljada najboljih sinova naših naroda polože svoje živote u toku dvogodišnje nejednake borbe sa neprijateljem, da bi na kraju istina o stvarnom položaju u Jugoslaviji prokrčila sebi put pred svjetskom javnošću. Možda nikada ni jedan mali narod nije tako skupo došao do toga da uvjeri svjetsku javnost da je krv prolivena u Jugoslaviji njegova krv a ne onih sramnih izdajnika čije poglavice uživaju gostoprimstvo u savezničkim zemljama.
Jedna nečuvena prevara čitave poštene svjetske javnosti raskrinkana je u periodu ove godine dana. Izdajnička londonska vlada preko dvije godine varala je čitavi svijet time što je govorila da borbu u Jugoslaviji vodi njen ministar Draža Mihailović. Da bi ironija bila još veća, četničke bande, na čelu sa tim ministrom-izdajnikom, vodile su kroz čitavo to vrijeme i još danas vode borbu protiv Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda, na strani okupatora. Ali te pokvarenjake ništa nije smetalo da u isto vrijeme prikazuju uspjehe Narodnooslobodilačke vojske kao svoje. Za vrijeme četvrte ofanzive izdajnik Draža Mihailović napravio je sporazum sa Nijemcima, Talijanima i ustašama da zajedno zadaju smrtni udarac našoj Narodnooslobodilačkoj vojsci. Mnogobrojni dokumenti, koji su nam pali u ruke za vrijeme naše ofanzive protiv četnika Draže Mihailovića, jasno otkrivaju taj pakleni plan i nečuvenu izdaju tih narodnih izroda. Kao što je već našoj javnosti poznato, za vrijeme naših velikih i slavnih borbi na rijeci Neretvi i kod Gornjeg Vakufa, Draža Mihailović je mobilisao u Srbiji, Sandžaku, Crnoj Gori, Hercegovini i istočnoj Bosni oko 18.000 ljudi i doveo ih na Neretvu, da bi nam tu zabili nož u leđa. Naše slavom ovjenčane I, II, III i VII divizija i jedinice IX dalmatinske divizije razbile su na rijeci Neretvi ne samo Nijemce, ustaše i Talijane, već su prešle i u odlučnu ofanzivu protiv četnika Draže Mihailovića, goneći ga od Neretve do Kolašina, gdje su mu zadale i konačan udarac i likvidirale njegove četnike kao neku ozbiljnu vojničku snagu.
Sve su to činjenice koje izdajnička izbjeglička londonska vlada nije mogla zataškavati pred svjetskom javnošću. Tako je prevara bila konačno otkrivena.
Uslijed događaja izvan naše zemlje, tj. uslijed pobjeda slavne Crvene armije na istočnom frontu i razbijanja elitnih Hitlerovih armija stvoreni su bili uslovi za pobjede ostalih saveznika, Engleske i Amerike u Africi, stvoreni su bili uslovi za iskrcavanje saveznika na Siciliji i na kraju u Italiji i za kapitulaciju glavnog Hitlerovog partnera, fašističke Italije. Ovdje moram da naglasim da je kod izbacivanja Italije iz stroja veliku ulogu odigrala i naša Narodnooslobodilačka vojska, koja je u toku čitavog ovog rata prikivala uz sebe 16-20 talijanskih divizija. Još do kapitulacije Italije, jedinice naše Narodnooslobodilačke vojske, prešavši ponovo u ofanzivu poslije pete ofanzive neprijatelja, oslobodile su skoro čitavu istočnu Bosnu, veći dio centralne Bosne i Bosansku krajinu.
Kapitulacijom Italije i razoružanjem deset talijanskh divizija u našoj zemlji, naša je Narodnooslobodilačka vojska došla ne samo do velikog naoružanja već je i sama narasla najmanje za 80.000 novih boraca i oslobodila nove velike predjele u Dalmaciji, Sloveniji itd. Na taj su način stvoreni uslovi za nove pobjedničke operacije jedinica Narodnooslobodilačke vojske, s jedne strane, a s druge naša Narodnooslobodilačka vojska stekla je kod saveznika glas ozbiljnog vojničkog faktora, s kojim danas računaju ne samo saveznici kao sa svojim saveznikom, nego i fašistički osvajači kao s protivnikom koji vezuje uz sebe veliki broj njihovih divizija. Poslije kapitulacije Italije došlo je do neviđenog poleta narodnog ustanka u Sloveniji, Dalmaciji, pa i u ostaloj Hrvatskoj. Tako danas nema više nijedne oblasti u Jugoslaviji gdje se nije rasplamsao plamen narodnog ustanka. Do 1. novembra ove godine oslobođeni su ogromni novi prostori naše zemlje. Oslobođen je veliki dio Dalmacije sa ostrvima, veliki dio Hrvatskog primorja, veliki dio Slovenije, Bosanske krajine, čitava istočna Bosna, veliki dio centralne Bosne, čitav Sandžak, veliki dio Crne Gore i jedan dio Hercegovine.
Nekoliko naših divizija već je prešlo granicu između Sandžaka i Srbije. Počelo je ponovno oslobađanje srpskog naroda od njemačkih i bugarskih osvajača, Nedićeve vojske i četničkih bandi Draže Mihailovića. Jedna od vrlo značajnih činjenica jeste da su naše partizanske snage u Makedoniji u posljednje vrijeme postigle znatne uspjehe i već po drugi put zauzele Kičevo, Debar i tako stvorile uslove za još jače razvijanje partizanskog pokreta u Makedoniji. Partizanski pokret u Makedoniji usko je povezan sa partizanskim pokretom u Albaniji i Grčkoj i u isto vrijeme javlja se kao ozbiljna podrška u razvijanju partizanskog pokreta i u samoj Bugarskoj.
Jedan od najljepših uspjeha našeg narodnog ustanka, uspjeh od velikog historijskog značaja, jeste oslobođenje Istre i Slovenačkog primorja, poslije kapitulacije Italije. Dvadesetogodišnje ropstvo slovenačkog i hrvatskog naroda nije moglo, uprkos svim naporima fašista, oduzeti našoj porobljenoj braći njihovo nacionalno obilježje i oslabiti njihove težnje za sjedinjenjem sa svojom braćom i ostalim narodima Jugoslavije.
Kao što se već iz naprijed izloženoga vidi, situacija se u Jugoslaviji i u svijetu, naročito posljednje godine, potpuno izmijenila. Zahvaljujući pobjedama Crvene armije, Hitlerova ratna mašina stoji pred katastrofom, a pobjeda nad ovim najvećim neprijateljem čovječanstva više nije daleko. U toku ove godine dana raspao se fašistički blok. Italija je izbačena iz stroja. Kod Hitlerovih satelita vlada još veća zabuna i raspadanje. Odnosi između saveznika Sovjetskog Saveza, Engleske i Amerike postaju sve čvršći, što je naročito došlo do izraza na Moskovskoj konferenciji predstavnika tri velike savezničke sile. Sve ove činjenice imaju ogromno značenje i za našu narodnooslobodilačku borbu. Vjera u blisku pobjedu i konačno oslobođenje naših naroda ispod okupatorskog jarma zahvata sve šire slojeve naroda Jugoslavije, što se izražava u masovnom prilivu novih boraca u našu Narodnooslobodilačku vojsku, što se izražava u pristupanju našoj narodnooslobodilačkoj borbi mnogih istaknutih političkih, kulturnih i javnih radnika u svim zemljama Jugoslavije. Sve to utiče, s druge strane, na sve brže raspadanje marionetskih državnih aparata Pavelića i Nedića, i na taj način na slabljenje okupatorskih pozicija u našoj zemlji.
Ali jedna stvar se nije izmijenila ni u toku posljednje godine dana, uprkos svim činjenicama koje smo naprijed naveli. To je politika izdajničke vlade, koja se sada nalazi u Kairu i koja, na žalost, još uvijek važi pred našim saveznicima kao legitimni predstavnik naroda Jugoslavije. Nemam namjeru da u ovom kratkom izvještaju ulazim podrobnije u to, zašto je to tako, zašto saveznici trpe tu vladu, koja nema nikakva oslonca u našem narodu, jer, preko svog ministra Draže Mihailovića, sarađuje s okupatorom već dvije i po godine protiv naše Narodnooslobodilačke vojske, odnosno protiv naroda Jugoslavije; zašto trpe vladu koja je izrazito reakcionarna i velikosrpska, što se naročito vidi iz njena sastava, jer u njoj učestvuju takvi ljudi kao što je poznati šestojanuarac Pera Živković i drugi. Ali jedno mogu kazati: nema nijednog borca u Narodnooslobodilačkoj vojsci i partizanskim odredima koji ne bi osjetio bol u srcu, koji ne bi osjetio ogorčenje svaki put kada pomisli da ta vlada, koja ima na duši toliko zločina i kojoj je mjesto na listi ratnih krivaca, još uvijek sjedi i uživa gostoprimstvo naših saveznika. Nama je vrlo dobro poznato da ta vlada čini sve što može da se na bilo koji način prokrijumčari u našu zemlju (to isto vrijedi i za kralja) prije no što narod rekne svoju odlučnu riječ o njihovoj sudbini. Mi znamo i to da postoje u inostranstvu izvjesni reakcionarni krugovi koji podupiru tu vladu i kralja u njihovim nastojanjima. Ali mi znamo i to da ogromna većina naprednih demokratskih elemenata u savezničkim zemljama iskreno želi da naš narod sam odluči o svojoj sudbini i stvori takvo državno uređenje kakvo nađe za potrebno.
Nas su klevetali i još uvijek klevetaju sa svih strana - ali po jedinstvenom planu. Svi okupatori, njihovi kvislinzi - prodane izdajice, ustaše, nedićevci, četnici Draže Mihailovića u zemlji i njihovi gospodari u inostranstvu - govorili su i govore da je naša narodnooslobodilačka borba u Jugoslaviji čisto komunistička stvar: boljševizacija zemlje, pokušaji komunista da uzmu vlast, ukidanje privatne svojine, uništenje crkve i vjere, uništenje kulture itd., itd. Ove su klevete stare i otrcane. One su potekle iz Gebelsove kuhinje i sada su postale glajhšaltovana hrana kojom Gebelsovi istomišljenici hrane stanovništvo ,,nove Evrope", a pokušavaju je eksportirati i izvan Evrope. Ali u te laži malo ko još vjeruje, a najmanje narodi Jugoslavije. Naša borba za opstanak suviše je krvava i teška, mnogo i premnogo su naši narodi u toku ove tri godine prepatili da bi ih, takvim otrcanim klevetama, iko mogao skrenuti s puta ove velike i slavne borbe za nezavisnost, za bolju i srećniju budućnost. Prošla su ona vremena kada je šaka reakcionara pripisivala, ponekad sa uspjehom, komunistima Jugoslavije takve i slične stvari, da bi ih izolirala od naroda. Kroz ovu veliku oslobodilačku borbu narodi Jugoslavije uvjerili su se da su komunisti najvjerniji sinovi svog naroda, uvijek spremni na najveće žrtve za njegovu sreću.
U vezi sa svim tim, a naročito s razvitkom sveopšteg narodnog ustanka, u vezi s oslobođenjem sve većih teritorija, u vezi sa sve većim zadacima koji se postavljaju pred naše narode i u vezi s razvojem događaja u inostranstvu, potrebno je blagovremeno poduzeti sve mjere za dalje uspješno razvijanje narodnooslobodilačke borbe; potrebno je poduzeti sve mjere da bi naši narodi osigurali sebi takvo državno uređenje koje bi se zasnivalo na bratstvu i ravnopravnosti svih naroda Jugoslavije i koje bi garantovalo istinsku slobodu i demokratiju svim slojevima društva. Kroz dvadeset i tri godine monarhija se potpuno kompromitovala kod naroda. Ona nije bila nosilac demokratskih načela, već diktature najreakcionarnije klike. Monarhija nije bila spona za bratstvo naroda Jugoslavije i temelj za stvaranje snažne državne narodne zajednice. Monarhija je bila nosilac velikosrpske hegemonije i ugnjetavanja drugih naroda. Pokojni kralj Aleksandar 1929. godine raspustio je parlamenat i uveo diktaturu. Uveo je režim terora i nasilja. Kralj Petar II postao je već od početka centar oko koga se okupljala sva ona reakcija koja je upropastila našu zemlju. Štaviše, on je sve vrijeme podržavao i još uvijek podržava najsramnijeg izdajnika Dražu Mihailovića i njegove vojvode. O tome ima na stotine i hiljade dokaza i to znaju svi naši narodi. U vezi s tim, samo republikanski demokratski oblik vladavine može spriječiti da se našim narodima ne dese nikad više slične nesreće.
Takva je situacija u četvrtoj etapi razvitka naše narodnooslobodilačke borbe. I dosljedno tome, našem narodnom predstavništvu nameće se dužnost da preduzme sve potrebno i opravda povjerenje ogromne većine slobo doljubivih naroda Jugoslavije. U ovoj četvrtoj etapi, u vezi s unutrašnjim i vanjskim događajima, nameće se potreba stvaranja takvih narodnih organa, političkih i zakonodavnih, kao i izvršnih koji iz njih proističu, a koji će biti kadri da savladaju sve teškoće u ovoj situaciji i koji će dostojno reprezentirati narode Jugoslavije - kako u samoj zemlji tako i izvan nje, koji će biti sposobni spriječiti svaki pokušaj, došao on bilo s koje strane, koji bi išao za tim da onemogući ostvarenje težnji za koje je naš narod prolio toliko krvi u ovoj velikoj oslobodilačkoj borbi. Danas je potrebno da Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije postane zaista najviše zakonodavno i izvršno tijelo naroda Jugoslavije. Danas je već došlo vrijeme da se stvori jedan izvršni organ u formi jedne privremene vlade, koji će biti sposoban da rukovodi svim poslovima koje mora da vrši jedna prava narodna vlada.
Mi danas imamo Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije, koje je stvoreno prije godinu dana. U tom Antifašističkom vijeću zastupljeni su svi narodi Jugoslavije. U njemu su zastupljeni svi slojevi društva. Prvi put u svojoj historiji naši narodi šalju u taj svoj organ predstavnike koji su iznikli iz njihove sredine, koje oni slobodno biraju i u koje oni imaju zaista puno povjerenje.
Razumije se, tako krupan korak jednog naroda, kao što je stvaranje njegovog najvišeg izvršnog organa, u konkretnom slučaju stvaranje Nacionalnog komiteta oslobođenja Jugoslavije, može u prvom momentu naići i na eventualne smetnje i na nerazumijevanje, čak i kod naših saveznika u inostranstvu. A to naročito zbog toga što u inostranstvu postoji još neka tobožnja vlada. Ali, u toku ove dvije godine i devet mjeseci teške i krvave borbe za svoju slobodu i nezavisnost, narodi Jugoslavije stekli su pravo da sami odlučuju o svojoj sudbini, a to pravo stoji potpuno u skladu s Atlantskom poveljom. Mi smo uvjereni da naši saveznici neće krivo shvatiti ovaj historijski korak naših naroda, već, naprotiv, da će saveznici i sami sve učiniti da našem narodu pruže moralnu i materijalnu pomoć i potporu i preko predstavništva koje je narod sam u zemlji izabrao.
II
A sada nekoliko riječi o našoj slavnoj Narodnooslobodilačkoj vojsci. Mogu smjelo tvrditi da je stvaranje narodne vojske, pod onakvim uvjetima pod kakvima se stvarala naša, jedinstven primjer u historiji. Iz golorukih partizanskih odreda, bez ikakvih tvornica oružja i municije, bez magazina i raznih vojnih rezervi namirnica, bez ičije pomoći bilo s koje strane, stvorena je armija od blizu četvrt miliona, ali ne u mirnom periodu, već u periodu najstrašnije i najkrvavije borbe koju su ikada narodi Jugoslavije vodili. To je tekovina kojom se narodi Jugoslavije mogu ponositi i kojom će se ponositi buduća njihova pokoljenja.
Stvaranje naše Narodnooslobodilačke vojske, i to pod takvim uvjetima, bilo je veoma težak posao. Mi nismo imali vojnih akademija i škola, mi nismo imali oficirskih kadrova. Sve se to stvaralo i rađalo u procesu same borbe. Prvog maja 1943. godine Vrhovni štab Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije izdao je dekret o uvođenju oficirskih i podoficirskih činova u našoj Narodnooslobodilačkoj vojsci. Seljaci i radnici, studenti i ostala narodna inteligencija, koji su rasli i razvijali se u narodnooslobodilačkoj borbi, postali su oficiri naše narodne armije. To su najbolji sinovi naših naroda, koje su istakli iz svoje sredine sami borci. Takvim svojim oficirima i podoficirima mogu biti ponosni narodi Jugoslavije.
Ovo što mi sada ovdje vršimo krupan je događaj i u odnosu na inostranstvo, u odnosu na naše saveznike, jer time naši narodi, preko svoga predstavništva, jasno i odlučno izvršavaju svoju volju. Ali je potrebno napomenuti i to da su svi oni oficiri bivše jugoslovenske vojske koji su od samog početka stupili u naše redove, iako u malom broju, zauzeli dostojno mjesto u našoj vojsci. Razumije se da bi taj broj bio veći da veliki broj jugoslovenskih oficira nije dopao njemačkog ropstva, čime im je onemogućeno da učestvuju u narodnooslobodilačkoj borbi. Vrhovni štab unapredio je i proizveo preko 5.000 oficira. I ja, u ime Vrhovnog štaba Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije, molim ovdje ovo visoko narodno predstavništvo za potvrdu dekreta od 1. maja 1943. godine i dekreta od 1. novembra 1943. godine o proizvođenju i unapređenju oficira Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije.
Vrhovni štab Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije donio je dekret o uvođenju ordena, i to: 1. Ordena narodnog heroja, 2. Ordena partizanske zvijezde prvog stepena, 3. Ordena parti- zanske zvijezde drugog stepena, 4. - Ordena partizanske zvijezde trećeg stepena, 5. - Ordena narodnog oslobode- nja, 6. - Ordena za hrabrost, 7. Medalje za hrabrost, 8. Ordena bratstva i jedinstva. Ja molim visoko narodno predstavništvo da potv potvrdi dekret Vrhovnog štaba o uvođenju ordena u Narodnooslobodilačkoj vojsci, od 15. avgusta 1943. godine.
Organizacija naše Narodnooslobodilačke vojske još nije završena. Mi smo do danas formirali osam armijskih korpusa, koji imaju sav potreban vojnički i politički kadar. Ali priliv novih boraca je svakim danom sve veći. Stvaraju se nove brigade i divizije, stvaraće se i novi korpusi. Dosad je stvaranje naše Narodnooslobodilačke vojske bilo uglavnom na dobrovoljnoj bazi. Ali odsad, pošto će naši narodi imati svoj izvršni organ Nacionalni komitet oslobođenja Jugoslavije, dužnost tog izvršnog organa biće i to da izda dekret o opštoj vojnoj obavezi svih građana ove zemlje od 18 do 50 godina. Pri tom će, razumije se, i dalje ostati pravo svakog građanina da dobrovoljno stupi u našu vojsku i izvan ovog doba života. U isto vrijeme, Nacionalni komitet oslobođenja Jugoslavije moraće dati izjavu o svim onim vojnicima i oficirima koji bi se i nadalje nalazili na strani Nijemaca, bilo u hrvatskoj vojsci ili u kojim drugim jedinicama.
U vezi s konferencijom tri velike savezničke sile u Moskvi postalo je aktuelno da se naše narodno predstavništvo izjasni o mnogim važnim pitanjima koja interesuju naše narode, kao: a) pitanje ratnih zločinaca; b) pitanje brodova, ratnih i trgovačkih, koje je Italija, pri okupaciji naše zemlje, oduzela našem narodu; c) pitanje naših interniraca u Italiji i u drugim zemljama; d) pitanje opljačkane narodne imovine od strane talijanskih okupatora i vraćanje iste našem narodu. Sve su to važna i hitna pitanja, koja treba da se što prije riješe.
Kao što je naprijed pomenuto, u mjesecu maju 1943. godine došla je u Vrhovni štab delegacija engleske Vrhovne komande u Kairu. Već nekoliko dana prije tog spustila se jedna slična delegacija kod Glavnog štaba Hrvatske. Te su delegacije imale zadatak da uspostave kontakt s Narodnooslobodilačkom vojskom Jugoslavije i da pripreme teren za dolazak jedne glavne delegacije pri Vrhovnom štabu Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije, na čelu s jednim engleskim generalom. Vrhovni štab dao je pristanak da jedna takva delegacija dođe. I u mjesecu septembru ove godine u naš štab došla je engleska vojna misija od nekoliko viših oficira, sa brigadirom F. Maklenom na čelu, koji je imao punomoć Vilsona, vrhovnog komandanta na Bliskom istoku. U akreditivnom pismu vrhovnog komandanta Vilsona navedena je svrha te delegacije, i to uspostavljanje što tješnjih odnosa između naše Narodnooslobodilačke vojske i engleskih snaga, organizacija slanja ratnog materijala našoj Narodnooslobodilačkoj vojsci i koordinacija vojnih operacija.
Saveznici su nam već od mjeseca jula počeli slati izvjestan ratni materijal pomoću aviona, ali u neznatnoj količini, što je bilo i razumljivo, pošto su avioni bili jedino sredstvo transporta. Oslobođenjem dalmatinske obale i otoka pružila se mogućnost primanja većih količina materijala za našu vojsku i, zaista, saveznici su nam poslali brodovima veću količinu ratnog materijala i namirnica. U izgledu je da ćemo morskim putem dobiti još veće količine ratnog materijala, koji nam je potreban za vođenje rata. Razumije se, nama je danas potrebno i teško savremeno naoružanje, kao što su tenkovi i avioni. U tom pravcu Vrhovni štab Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije poduzeo je izvjesne korake kod saveznika.
Pošto je Vrhovni štab Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije uspostavio kontakt sa saveznicima, oni se sve češće obraćaju njemu i o pitanjima koja nisu više čisto vojničke prirode, već su politička pitanja koja spadaju u kompetenciju vlade. S druge strane, Vrhovni štab odnosno Vrhovni komandant takođe je uputio saveznicima izvjesne zahtjeve i molbe koje u normalnim prilikama, pri postojanju vlade, spadaju u njenu kompetenciju. Vrhovni štab je već uputio u Italiju jednu delegaciju radi primanja ratnog materijala, radi organizacije i primanja naših zarobljenika i interniraca i njihovog repatriranja u domovinu. Dalje je Vrhovni štab već postavio pred saveznike zahtjev da se vrate ratni i trgovački brodovi koje je Italija otela našem narodu. Takođe je postavio pitanje naših interniraca i zarobljenika. Postavio je pitanje isporučivanja našoj vojsci teškog savremenog naoružanja tenkova, avijacije i dr., kao i stvaranja pomorske i avionske baze u Italiji. U vezi sa svim tim, Vrhovni štab Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije, uz pristanak engleske Vrhovne komande u Kairu, uputio je jednu svoju delegaciju, koja će tamo, na licu mjesta, pokušati da riješi sva ta pitanja.
Iz svega toga vidi se koliko je potrebno i važno formiranje privremene vlade, koja bi mogla većinu tih pitanja rješavati i u inostranstvu istupati kao jedini legitimni i pravi predstavnik naroda Jugoslavije.
Vrhovni štab je uspio uspostaviti kontakt sa saveznicima, to jest sa Engleskom i Amerikom, čiji se vojni predstavnici nalaze kod nas, dok se sada radi na tome da dođu i predstavnici Sovjetskog Saveza. Želja je svih naših naroda, kao i naše vojske, da se što prije uspostavi veza s ovom velikom bratskom državom, u koju narodi Jugoslavije imaju najveće povjerenje, kao u svog najvećeg zaštitnika.
Borba naših naroda i sjajni uspjesi koje su oni postigli na bojnom polju pomoću svoje slavne Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda stvorili su nam pred čitavim naprednim svijetom velike simpatije, stvorili su sve uvjete da naši narodi ostvare svoje težnje - slobodnu, istinski demokratsku, federativnu Jugoslaviju.
* U Jajcu, 29. novembra 1943. godine.
RAZVITAK OSLOBODILAČKE BORBE NARODA JUGOSLAVIJE U VEZI SA MEĐUNARODNIM DOGAĐAJIMA - Izvještaj na Drugom zasjedanju Avnoja - Referat na Drugom zasjedanju Avnoja, koje je održano u toku noći između 29. i 30. novembra 1943, prvi put je štampan u bosanskoj štampariji, u knjizi „Odluke Drugog zasjedanja Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije". Zatim je štampan i posebno. U knjizi odluka i posebno referat je doživeo nekoliko desetaka izdanja i preveden je na sve jugoslovenske jezike."
https://historija.ba/d/882-drugo-zasjedanje-avnoj-a
Post je objavljen 29.11.2023. u 22:38 sati.