Marketing
Buzet – grad rašporskih kapetana
Na sjecištu cesta D44 (čvor Nova Vas, A9 - čvor Lupoglav, A8), D201 (Buzet – GP Požane s Republikom Slovenijom) i Ž5011 (Buzet – Vodice) nalazi se naselje Buzet. Naselje je prema popisu stanovništva 2021. godine imalo 2.339 stanovnika, a područje Grada Buzeta prema istom popisu je imao 5.999 stanovnika. Područje Buzeta je naseljeno od prapovijesti. U rimsko doba naselje je pod nazivom Pikvent (Piquentum) bio samostalna peregrinska zajednica (civitates). Buzet je od 6. stoljeća pod bizantskom vlasti i u to doba je utvrđeno naselje. Na Rižanskoj skupštini 804. godine spominje se da je naselje Bizantskom Carstvu plaćalo 20 dukata poreza. Ispod sjevernih gradskih zidina je pronađena nekropola koja potječe iz doba nakon franačkog osvajanja Istre (9. – 10. st.). 1064. godine car Henrik IV. (Goslar, Njemačka, 11. studenog 1050. – Lüttich današnji Liege, Belgija, 7. kolovoza 1106.) udjeljuje ga istarskom markgrofu Ulriku I. (oko 1020. – 6. ožujka 1070.), a njegov sin Ulrik II. (nakon 1063. - Tiringija, Njemačka, 13. svibnja 1112.) ga 1102. godine poklanja akvilejskomu patrijarhu. Pod jurisdikcijom akvilejskog patrijarha je do 1421 godine kada postaje dio mletačkih posjeda koji su ga još više utvrdili. Tada je uključen u sustav utvrda sjeverne Istre. Nakon razaranja Rašpora 1511. godine postaje sjedište rašporskog kapetanata, a od 1523. do 1595. godine je sjedište vojne uprave mletačkog dijela Istre, tzv. Pazenatik. Buzet je ostao pod mletačkom vlašću do 1797. godine, a nakon mira u Campoformiju pripao je, s mletačkim dijelom Istre, Habsburškoj Monarhiji.
Od mnoštva legenda koje su vezane za Buzeštinu, odvojio bih dvije. Prva legenda govori o nastanku Buzeta. Buzet je najprije podignut na jednom drugom, nešto višem brijegu (284 mnv) udaljenom milju istočno, na kojem se nalazi crkva sv. Križa. Međutim, sve što se danju gradilo na Svetom Križu, noću se nekim čudom prenosilo na lokaciju današnjeg Buzeta. Druga legenda koju sam izdvojio priča o imenu Buzeta. Naselje se tijekom povijesti nazivalo Pinguentum, Pinguent i Castrum Pinguent (dokument iz 1102.) te se na talijanskom i dan danas naziva Pinguente. Sva su imena slična osim današnjeg hrvatskog naziva Buzet. O nastanku hrvatskog naziva spomenuta legenda koja govori da je davno Buzetom harala kuga i u to vrijeme su došli pljačkaši koji su temeljito opljačkali naselje. Potom je zavladala neimaština, a zatim je stigla oštra zima. Usred jake zime siromašni se dječak bos spustio s vrha brežuljka u podnožje. U lokalnom narječju "bos" se kaže "bus" pa legenda kaže da je od "busog" dječaka grad prvo dobio ime Bus, koje se zatim postepeno mijenjalo i tako je nastao današnji naziv Buzet.
Prije nego što smo se uputili u šetnju starim utvrđenim dijelom grada, posjetili smo obližnje brdo na kojem se smjestilo gradsko naselje Goričica. U naselju se nalazi vidikovac Stijene s kojega se pruža lijep pogled na uzvisinu (151 mnv) starog utvrđenog dijela naselja Buzet ispod kojeg je podignut Spomenik NOB-u i jednobrodna barokna crkva sv. Ane (na Gorič) iz 18. stoljeća, križnoga tlocrta s preslicom na pročelju.
Šetnju smo započeli izvan gradskih zidina, na parkiralištu pored gradskog groblja Buzet, u ulici 1. maja.
Na groblju se nalazi jednobrodna crkva sv. Vida iz 15. stoljeća, a obnovljena je 1653. godine. Na pročelju je reljef svetog Vida, antičke spolije i grb rašporskog kapetana Marc' Antonia Erizza. Iz crkve "izlazi" petnaestak metara visok zvonik.
Od groblja smo nastavili ulicom 1. maja uzbrdo, prošli pored kapelice te nakon tridesetak metara skrenuli desno i potom lijevo na stepenište.
Stepeništem smo se popeli do ulice 1. maja na kojoj smo skrenuli desno i nakon stotinjak metara, kroz kasnorenesansna gradska vrata, Vela vrata, ušli u utvrđeni dio naselja. Na vrhu Velih vrata je reljef Svetog Jurja, patrona tvrđave i zaštitnika današnjeg Buzeta, te latinski natpis koji nije cijeli vidljiv, ali je vidljiva godina izgradnje 1547. uklesana rimskim brojevima.
Kada smo ušli u utvrđeni dio grada skrenuli smo lijevo, u ulicu Petra Flega koja prolazi paralelno uz gradske zidine Južni bedem. Ovaj dio zidina je zidan u 16. stoljeću, a obnovljen 1699. godine.
Na mjestu gdje ulica Petra Flega skreće desno nalazi se lapidariji s natpisnim pločama, grbovima i grlo bunara.
U nastavku je župni dvor koji se nalazi na mjestu fortifikacijskog objekta iz 16. stoljeća koji je u 17. stoljeću postao palača obitelji Flego.
Ulicom Petra Flega smo došli do Titovog Trga na kojem se nalazi zgrada u kojoj su Državna geodetska uprava ispostava Buzet i Općinski sud u Pazinu - Stalna služba u Buzetu, kuća sa glavom iznad portala i spomen-pločom hrvatskog protestantskog pisca i prevoditelja Stipana Konzula Istranina (Buzet, 1521. – ? Željezno, njemački Eisenstadt, Gradišće, Austrija, 1579.) koja je postavljena povodom petstote obljetnice njegovog rođenja (3. rujna 2021.) te jednobrodna župna crkva Uznesenja Marijina i njen zvonik.
Zvonik župne crkve je visok 36 metara i podignut je 1897. godine. Ima dva zvona, od kojih manje nosi glagoljski datum 1541. Na zvoniku se mogu vidjeti dvije ploče od kojih je ona starija, gornja, iz 1897. godine, a njezin tekst je uništen godinu dana kasnije. Donja ploča je novijeg datuma, postavljena 1995. godine i na njoj je uklesan tekst sa starije ploče na kojem piše tko je financirao izgradnju zvonika.
Župna crkva Uznesenja Marijina je kasnopaladijevska građevina izgrađena 1784. godine na mjestu starije crkve. U unutrašnjosti crkve je vrijedan inventar i riznica dragocjenih predmeta sitne plastike te orgulje Gaetana Callida (Este kraj Padove, 14. sječnja 1727 – Venecija, 8. prosinca 1813.) iz 1787. godine. Glavni oltar je mramorni, baldahinskoga tipa, a bočni su oltari iz 19. i 20. stoljeća.
Pored župne crkve Uznesenja Marijina je palača de Vertiis iz 1629. godine s obiteljskim grbom domaćeg istarskog plemića i natpisom.
Dalje smo nastavili ulicom Josipa Ivančića prema sjeveroistoku. Na početku ulice se nalazi venecijansko skladište s grbovima i natpisnim pločama rašporskih kapetana. Zgrada je izgrađena 1514. godine, a obnovljena 1796.
Dvadesetak metara dalje smo skrenuli lijevo u ulicu Rašporskih kapetana u kojoj smo primijetili dvije ploče na kojima je uklesan tekst na latinskom. Na gornjoj je uklesana 1755. godina, dok je donja novijeg datuma.
Došli smo do palače Bigato izgrađene 1639. godine. Danas se u zgradi nalazi Zavičajni muzej grada Buzeta.
Malo dalje od palače Bigato su gradska vrata Mala vrata koja su dovršena 1592. godine i na njima se nalazi grb kapetana Carla Solomona.
Prošli smo kroz Mala vrata, izašli iz utvrđenog dijela naselja i otvorio nam se pogled prema novijem dijelu naselja Buzet.
U neposrednoj blizini Malih vrata je cisterna Mala šterna koja je obnovljena između 1517. i 1522. godine te ponovno izgrađena 1563. godine. Na Maloj šterni smo primijetili uklesanog mletačkog lava.
Vratili smo se nazad u utvrđeni dio naselja kroz Mala vrata i došli do Fontika. To je zgrada u kojoj je bilo venecijansko skladište za žito. Izgrađena je 1534. godine i obnovljena 1588. godine, dok je za društvena zbivanja obnovljena 1900. godine. Na pročelju zgrade smo primijetili tri grba i tri ploče. Na jednoj ploči je godina izgradnje, dok su na drugoj i trećoj godine obnove.
Dalje smo nastavili ulicom Josipa Ivančiča u kojoj smo primijetili kuću bez krova na kojoj je iznad ulaznih vrata uklesano "AVE MARIA 1765".
Malo dalje se nalazi Renesansna kula, dio fortifikacijskog sustava Buzeta.
Kod Renesansne kule ulica skreće desno te smo na slijedećem raskršću skrenuli desno, prošli pored Renesansne kuće iz sredine 16. stoljeća i došli do Trga Vela šterna.
Trg je dobio ime po kasnobaroknoj cisterni Vela šterna koja je izgrađena 1789. g. na mjestu starije. Ograda je izvedena u rokoko stilu s grbom kapetana Marc’ Antonija Trevisana i natpisom o gradnji. U podnožju natpisa ugrađen je venecijanski reljef lava.
S Trga Vela šterna smo krenuli nazad prema Renesansnoj kući pored koje smo opet prošli i nastavili ravno ulicom koja prolazi pored Manirističkog portala s grofovskim amblemom koji je izgrađen u prvoj trećini 17. stoljeća.
Nastavili smo dalje prema sjeveroistoku, prošli ispod prolaza koji spaja dvije kuće i stigli na vidikovac Bastion koji je smješten na gradskim zidinama Sjevernog bedema. S vidikovca se pogled proteže od sjevernog dijela naselja Buzet, preko naselja Sveti Martin pa sve do naselja Počekaji u kojem se nalazi željeznički kolodvor Buzet i do grebena Raspadalica.
Tu se nalazi autentična zgrada Stare gradske pekare u kojoj je originalna krušna peć u kojoj se nekada pekao kruh i drugi pekarski proizvodi. U zgradi je danas muzejska radionica.
Pored Stare gradske pekare je jednobrodna crkva sv. Jurja koja je na najvišoj koti u starom utvrđenom dijelu grada.
Crkva sv. Jurja je današnji izgled dobila između 1603. i 1611. godine kada je temeljito obnovljena. Unutrašnjost crkve je bogato ukrašena baroknim inventarom tijekom 17. i 18. stoljeća, a u podu su grobnice rašporskih kapetana. Opremljena je drvenim zlatnim oltarima iz 17. stoljeća, drvorezbarenim korskim klupama domaćeg majstora iz 18. stoljeća i velikim slikama Tiepolova (Giovanni Battista Tiepolo ili Giambattista Tiepolo; Venecija, 5. ožujka 1696. – Madrid, 27. ožujka 1770.) sljedbenika. Crkva je potkraj 18. stoljeća ponovo preuređena i povišena te je postavljen novi krov i strop.
Pored crkve je park Sveti Juraj kroz koji smo prošli i stepenicama se popeli na gradske zidine. Na zidinama se nalazi preslica crkve sv. Jurja iz 15. stoljeća. Preslica ima dva okna i jedno zvono.
S tog mjesta se pruža prekrasan pogled na Ćićariju, naselje Sveti Ivan, dolinu rijeke Mirne, a u daljini se vidi i Učka.
Sišli smo s gradskih zidina, prošli kroz park i kada smo došli na popločen trg skrenuli smo lijevo te došli do Barokne kuće s ugrađenom kapelicom, portalom i ogradom dovršenom 1741. godine.
Dalje smo nastavili ulicom Pina Budicina prema jugu koja prolazi pored parkova s kojih se pruža pogled prema naselju Sveti Ivan i dolini rijeke Mirne.
Prošli smo pored zgrade Kovačkog i kolarskog obrta koja sadrži izvorni alat kovačke i kolarske radionice i nalazi se u prostoru nekadašnje gradske kovačnice.
Dalje smo prošli preko Trga Matka Laginje te nastavili ulicom 9. Septembra. Prošli smo pored parka i došli do ulice Matka Trinajstića na kojoj smo skrenuli lijevo i prošli pored portala iz 1670. godine.
Malo dalje je palača Bembo iz 1728. godine s grbom kapetana Vicenza Bemba na pročelju.
Nastavili smo dalje ulicom Matka Trinajstića s kojom smo došli do Velih vrata te izašli iz utvrđenog dijela naselja.
Blizu Velih vrata su stepenice s kojima smo se spustili na popločenu cestu s kojom smo prošli pored trafostanice i fontane te stigli na ulicu 1, Maja na kojoj smo skrenuli lijevo. Desetak metara dalje, s desne strane ceste, su stepenice s kojim smo se spustili do parkirališta gdje smo započeli šetnju.
Karta s posjećenim lokacijama.
Dužina rute 1,71 km.
Post je objavljen 29.11.2023. u 22:28 sati.