Božić tek što nije, nekako je ove godine stigao brže nego inače, valjda zato što smo do neki dan bili u kratkim rukavima i bermudama.
Neimenovana Splićanka je iz rađaone između trudova razmjenjivala poruke s mužem na društvenoj mreži, u nekom trenutku je pitala muža kako stoji Hajduk, šta ti je ljubav, muž novi život koji dolazi i Hajduk.
Moj dječak će za koji dan imati kako njegova mala seka kaže punu šaku godinica, ponekad pomislim da mu je misija na ovom svijetu svakim danom sve nas oko sebe činiti boljima, i polazi mu za rukom, više čovjek može naučiti od jednog takvog dječaka, nego od punog autobusa mudraca.
Djevojčica je zaželila haljinicu za princeze, koja mora stići paketom, kupovina je u redu ali paketi imaju neku posebnu draž, inače moja najdraža trogodišnjakinja mora kad nazove vidit kakvu dida ima majicu, i ima li fleka na njoj, da se mora presvlačit.
Kad ljudi kažu da djecu ili unuke vole podjednako govore nevjerojatne gluposti, ja sam uvijek svoju djecu, pa tako i unuke volio različito, kod unuka je to još izraženije jer je ona cura, dječak je nešto poznato, već proživljeno kroz sinove, a njih je lako voljeti, dječaci su nekomplicirani, nezahtjevni, lepršavi, neobavezni, dok su djevojčice, ili je to barem ova moja sa druge planete.
Moja dječica imaju cijeli asortiman navijačkih majica, od onih s likom Miše Kovača, do onih na kojima piše Vridilo se rodit, Judita kao ni druge trogodišnjakinje ne može baš uvijek izgovoriti komplicirane riječi, ali zna reći Pukštas, i Ođiđa Ofoje kako ona kaže, i naravno Marko koji se zove kao i njena simpatija iz vrtića kojeg bi ona pozvala na bratov rođendan, šta ti je emancipirano žensko, ne bi zvala prijateljice nego dečka.
Božić dolazi, svi smo koliko je to moguće zdravi, volimo se, dica se rađaju, Hajduk je na prvom mistu, sve je baš kako triba bit.
Post je objavljen 28.11.2023. u 18:54 sati.