Danas, na rođendan, mojeg dragog tate,sjetim se crtica iz njegovog (našeg) života. I njegovih duhovitih primjedbi. Nije puno govorio, ali uvijek me iznenadio s nekom kratkom uzrečicom, vrlo duhovitom, uglavnom ohrabrujućom.
Takve su izreke, doskočice bile uglavnom u vezi s trenutnom situacijom, ali u njoj se krila, često veza s čitavom životno povijesti, tradicijom.
Neke su mi ostale uvijek u pamćenju, a i sad ramišljam o njima, i životnim istinama koje su sadržavale.
Kao srednjoškolka nosila sam jednu krpenu torbu za preko ramena, a sašivenu od starinskog platna, mama mi ju je sašila. Bio je to hit mode u ono vrijeme, vrijeme mini suknje, ali i odjevnih predmeta izvedenih iz tradicijske kulture, ručnih radova.
I tako spremam se ja u popodnevnu smjenu, odjevena, počešljana, torba od domaćeg platna prebačena preko ramena...a tata se smješka i dobaci..".kao i ja dok sam bio đak :Torbak na ramak, pa u školak!" odmah mi je bilo jasno kako su djeca u njegovo vrijeme polazila u školu i s kakvom opremom. ćesto razmišljam o tome izamišljam kako je izgledala torbica malog đaka u 30-tim godinama prošlog stoljeća.
Unjoj nisu bile knjige ni teke, već mala ploćica i kreda za pisanje, neki su nosili komad (kvrga) kruha, za užinu, kukuruznog a poneki iz imućnijih obitelji i bijelog..
I tako, vraćam se na tatine doskoćice.
Jednog dana oko podne vraćam si iz škole, prve smjene, a tata na dvorištu radi nešto s planjkama, pili fosne, ili tako nešto. A ja pozdravim i bubnem:" hej radiš ti, sivonja jedan!" To znači magarac,. ("Radim ko sivonja") mislim da mu je to bila posebno draga životinja, jer se s njom često uspoređivao
Jer tata je običavao reći. nakon što smo ujutro zjedno doručkovali: "Idemo sad! Svaki osel, na svoj posel!"
Imao je još raznih uzrečica, koji put zabavnih, a koji put prijekornih, no o tome nekom drugom prilikom.
Nap: osel, osao - magarac
Tata, Sretan ti rođendan! tamo negdje u nebeskim dvorima, gdje uživaš u miru i vječnoj radosti! duboko vjerujem