Gledam u biljku i divim joj se.
Kako mi je lipa, zdrava i kripna?!
Puna je života.
Pomislih da u potpunosti opravdava svoj naziv;
Drvo života.
I onda mi pogled padne pri dno pitara gdje se slučajno ili namjerno našao okvir sa slikom;
slikom pravoga života.
Života koji je bio.
Ironija malo žešća.
Na slici su ugašeni životi.
The end- nema više.
I jedan život usprkos svima; usprkos svemu.
I onda shvatih da je sve to život.
I moja Dracena će početi gubiti listove svoje ne budem li ju zalijevala
A možda i od previše zalijevanja listovi budu venuli jedan po jedan.
Tako ni previše brige, ljubavi i pažnje nije dovoljno da se nešto održi na životu.
Ali sve je to život.
Sve je to sriča.
I uvijek se pojavi jedan mladi novi izdanak
koji raste i ide dalje;
koji stvara život.
A možda i krene rasti
Pa samo stane.
Izdanaka više nema.
Gašenje….
Ali i to je život.
Nekome sve,
a nekomu ništa.
.
Post je objavljen 27.11.2023. u 10:53 sati.