Marketing
26. 11. 1988...
Dijelovi mene morali bi umrijeti, ali ja sam sve dobro zaštitila od umiranja. Moj dnevnik ključa od života, preplavljen je stvarnošću, puca od topline... piše Anais Nin...
Bila sam jako mlada kada sam počela čitati njeno štivo... sazrijevajući osjetih sve više i više moć njenog izričaja, njene filozofije, njene religije... . ljubav je najuzvišeniji oblik umijeća umjetnosti... jer tu nema dosade gubitka svježine i sjaja... Počela sam skupljati krhotine sjećanja, odbacivati razmrvljene tuge, zbrajati život i pisati dnevnik "Umijeće vremena"
Novembarsko jutro objavljuje još jednu svetkovinu našeg sna. Sjećanja ostvaruju neizrecivu ljepotu uspomene.
Na horizontu pamćenja izranja slika hrama u kojem izgovorismo riječi obećanja. Dok nas smrt ne rastavi.
A onda u tom vremeplovu buket bijelih ruža i u šećernom ovitku trokatna torta s koćijom mladenaca na vrhu.
Vrtlože se godine, smjenjuju godišnja doba, osjećanja sreće, tuge, straha. Skoro te izgubih u vrtlogu sudbine.
Bojala sam se. Ozdravio si. Dobili smo još jedno svjedočanstvo pobjede ljubavi.
Sa tornja obližnje crkve odzvanja zornica. Miris kave izmješan sa mirisom ruža me uzdiže na pijedestal vjerovanja u herojske zanose naših godina.
Daleki su bili putevi kojima koračasmo da bi se udomili na obali oceana snova. Osmijeh u tvojim očima titra poeziju suza radosnica.
Divno je što si tu, tihuješ srcem. Sretna sam što si tu, odgovaram tišinom.
Poezija ruža kazuje ljepotu minulog vremena.
Dijana Jelčić
Post je objavljen 26.11.2023. u 07:07 sati.