Marketing
PALAČA
Mi smo već upalili lampice i baš su krasno titrala žuta svjetlašca u polumračnoj sobi pa kad su došla djeca u jedan glas su s ulaznih vrata rekla: „Kako je lijepo!“ Vani je bilo hladno i nad parkom je nebo vrtilo svoj sutonski jesenji kaleidoskop. On se stisnuo na trosjedu uz tatu i crtane na TV-u, a ona je sjela za stol i ritualno zatražila Nest Hub svoju Peppa Pig porciju: „Ok, Google, play Peppa Pig on You Tube“. Ja sam cijelo vrijeme čeznutljivo gledala prozor i iza njega magični kaleidoskop. Znala sam ja moje klince i da samo trebam predložiti, iako to danas nije bilo u planu: „Djeco, hoćemo van?“. U tren su navukli vestice, jaknice, čizmice i već smo trčali po parku i šutali se žutim lišćem napadalim oko drveća i klupa, ljuljali se na ljuljačkama pod kojima su blatne mlake pune šarenog lišća vraćale odraz naših nasmijanih lica ispod blistavog raznobojnog neba čudeći se samotnjacima na ljuljačkama u studenom studenom. Onda sam ih vodila gledati zalazak sunca nad glavnom cestom što ih nimalo nije impresioniralo kao gomile žutog lišća oko klupa kojem su se, smijući se glasno, vratili. Onda su rekli da im kupim čokoladu i u velikoj samoposluzi nakupovali smo hrpu slatikiša, a kod smo izašli van, već je pao mrak i upalile se ulične svjetiljke i bilo je predivno i svečano, ali oni su poželjeli ići kući i tati. Izabrala sam najduži mogući put do kuće, netko mudar je rekao da kad smo vani zapravo smo kod kuće. Ah, koliko je to točno i kako nam je lijepo bilo u jesenjoj palači.
Post je objavljen 25.11.2023. u 20:41 sati.