Marketing
Bacanje u vatru
Gledam prije nekoliko dana svoju omiljenu seriju 'U zelenim dolinama' (All Creatures Great and Small) - stigao je mladi veterinar, 'sveznalica' koji tek treba steći iskustvo na terenu, ali i naučiti voziti automobil ako misli raditi tu gdje je došao.
Vožnji ga podučava stariji kolega i brzo izgubi živce jer 'žutokljuncu' vožnja baš i ne ide. Poslije ga ide podučavati još stariji kolega u svom mezimcu Roveru ali i to također neslavno završi.
Radnja se odvija za vrijeme Drugog svjetskog rata, svatko mora dati svoj doprinos u tim teškim danima pa lokalna bogatašica odluči o sama žutokljuncu dati instrukcije iz vožnje. I ustupi ona njemu svoj automobil, na mjesto suvozača postavi svog ljubimca psića, a sama se sa svojim osobnim vozačem smjesti na stražnje sjedalo te žutokljuncu naredi da vozi. Ovaj je u šoku i govori kako mu to nije uspjelo ni u poslodavčevom Roveru, pa kako će sada u skupocjenom Rolls-Royceu... a ona mu onda kaže da će mu to biti nabolje iskustvo, jer kad/ako ovo pregrmi da će poslije moći voziti bilo koji automobil.
I tako je žutokljunac savladao vožnju i oslobodio se treme.
Poslije razgovaram nešto sa sestrom pa spominjemo i moje nećake, njezinu djecu. Inače smo obje protiv toga da se pretjerana popustljivost u odgoju naziva ljubavlju, sklonije smo to nazvati manjkom truda i nebrigom (iako ona, kad god vidi što sve dopuštam svojim mačkama, obavezno kaže da bih bila nikak'a mater :D), a ona stvarno i nije od onih majki koje pod svaku cijenu drže dlan pod dječjom stražnjicom.. a kad to čini, onda u velikoj mjeri samo kako bi ih pogurala.
O.K. njeni više i nisu djeca kojima treba čvrsta ruka, nego samo ova koja bi ih lagano gurkala, pa dok ona maše s njom, ja, iako su nezahvalne mačke bezbroj puta ukazale na to da sam nikak'a mater ;D svejedno hvatam zgodan trenutak za prepričati ovu scenu bacanja novaka u vatru.
- O, da, da... - kaže sestra pa se sjeti kakve je velike promjene sama doživjela kad je počela raditi na jednom mjestu, a i kako je poslije izgledalo kad je ona trebala upoznati druge s poslom.
Jednu djevojku koja je posao jako neozbiljno shvaćala ostavila je samu rekavši joj da mora skoknuti do trgovine, pa se tamo zadržala neko vrijeme. Ova je do kraja dana dala otkaz. Druga je imala sličan pristup poslu, pa kad je sestra ponovila ovo s trgovinom, kaže da je gledala u nju kao u Boga kada se napokon vratila. I nije dala otkaz
Jer da ima smisla... najbolje je odmah vidjeti jesi li za nešto ili si nizašto, tj za ništa.
Pa ne trošiti ni svoje ni tuđe vrijeme i živce.
Nu... a što vi mislite o takvom bacanju u vatru? Radite li/ jeste li radili takve stvari svojoj djeci kako biste ih nečemu podučili, ili ste ih, pak, uvijek opravdavali i preuzimali njihov teret na svoja leđa?
Koliko truda i strpljenja vi ulažete u svoje 'projekte'... odustajete li od njih pri prvom neuspjehu ili uvijek grizete do kraja?
I sviđa li vam se moja druga nova kičasta šalica koju sam sama sebi kupila, ili kupila sebi sama... kako je bolje reći? :O
Post je objavljen 21.11.2023. u 15:12 sati.