Marketing
Na kamenu bijeom..
Još uvijek te vidim,
Da sjediš na kamenu bijelom,
Pored stećka nepoznatom pretku,
Ruke ti na koljenima, prsti ispruženi,
Pogled nasmijan, i mene ljubav ostavljenu
Hercegovačko nebo,
Kao uvijek vedro, plavo i visoko,
Sunce prži vazada ubogi dan,
Na kamenu bijelom nepomično sjediš,
Muku mučim sa sobom da me se sjetiš.
I tako prolazi vrijeme, godine ne brojim,
Malo kapi kiše kad bi palo dušu da osvježi.
Rijetko dolaziš iz daleka svijeta,
Ja hodam po stazi od kamena bijela,
Ako te sretnem da ti poklonim buket cmilja.
Izmedju mojih neostvarenih želja,
Smjestilo se plavo nebo visoko visoko,
Škola daleko bila, ništa od mojih snova,
Na ramenu mi torba sa malo kruha,
Drveni štap u desnoj ruci kojim se stado koza čuva.
Ti si izučila velike škole,
Čeznuo sam za tobom,
Budan dočekivao zore,
Vidim te kako na kamenu sjediš,
Uzalud sam uz svoje stado o tebi sanjao snove.
Ako hoćeš nešto napisati o našem kraju,
O kamenu spavaču bijelom,
Uzmi mene da ti pričam ja pisati ne znam,
Svu istinu ću ti reći o sebi,
Buket cmilja pokloniti Tebi, voljenoj ženi.
Post je objavljen 20.11.2023. u 13:27 sati.