Aglaja mi je ipak najzanimljivije pisala i najbolje razumjela moje postove. Na instagramu objavljuje vrhunske fotografije, a na drugim privremenim blogovima na nenašim platformama spaja vrhunsko pisanje i fotografije u majstorskim putopisima od Albanije i Bugarske do Vijetnama i nenadmašnog Tajlanda, gdje je do nedavno provodila božićno i novogodišnje vrijeme u miru, kupajući se u moru bez petardi i uobičajenih radosti, ali prije par godina su im u susjedstvu bili i balkanski turisti s glasnom glazbom i ovdašnjim načinom iskazivanja primitivizma odnosno radosti. Na blogu više ne piše, ponekad uskrsne s izoliranim postom, kod mene britko komentira, ali skoro nikad zadnji svima vidljivi post. Moj zaštitni znak na drugim mrežama je njena nenormalno dobra karikatura Jina i mene, na prvi pogled egzotičan nick joj je u stvari anagram imena, ponosan sam što sam i to prvi otkrio.
Eufrozina me pratila posebno na početku bloganja, dugo su njeni komentari bili jedini na ovom blogu, ali je svaki vrijedio desetke onih kad je blog bio na vrhuncu popularnosti s preko tisuću pregleda. Blog (straho)poštovanje je itekako materijalizirano, zajedno smo dočekali prvu blogersku novu godinu, osvanuli tad i na naslovnici, nije se moglo izbjeći, jedno ljeto je bila dio naše petočlane berlinske komune, bili smo gosti premijere njenog zanimljivog dokumentarnog filma na međunarodnom festivalu, objavila je nekoliko knjiga poezije, udala se i nestala, imala više nickova, jedan je simbolizirao učvršćivanje ega, drugi predstavljao simpatičnu mladu životinju, treći istovremeno i žensku junakinju i najpogubniju drogu. Skoro sam zaboravio, u njenom gradu se na mjestu gdje smo tad izašli moglo popiti tad najbolje točeno domaće pivo, prije Zagreba, Rijeke, Splita, Osijeka i Dubrovnika!
Talija mi je pak u jednom kasnijem periodu ovog skoro dvadesetogodišnjeg bloganja bila praktično jedina komentatorica, međutim komentari su joj kao i u prethodnice pogađali srž. Bili smo izuzetno bliski u najrazličitijim temama, blog odavno ne vodi, bila je pjevačica i autorica pjesama jako zanimljivog benda, već duže živi u SAD-u, vodi projekte između ostalog na čuvenom Kinsey institutu još uvijek u sklopu sveučilišta Indiane, istražuje seksualno i mentalno zdravlje i teme njenih radova bi zgrozile sad favoriziranu puritansku blog žabokrečinu. Jedan od nickova joj je označavao iskru ili procesor, drugi meni draži simbolizirao živčanost i hirovitost.
Post je objavljen 19.11.2023. u 09:52 sati.