Al ljubav prema domovini...
Prema vlastitom ognjištu.
Prema mjestu gdje si prvi puta plakala, smijala se,
gubila ljude, pustila da tebe gube...ljudi.
Duboka spoznaja o ljudskoj prirodi i ..vuk je odaniji.
I unatoč tome, praštati i voljeti.
Zahvaljivati.
Paliti svjetlo gdje vlada
Tama.
****************
Kad nekome kažeš
ti si moja kuća
k u ć a
moje ognjište i moj dom
i sve što ide s njom:
neoprana prozorska stakla,
zavjese koje vijore pred kišu,
tu je onda valjda
i njena okućnica
kojom se ona ljuljuška u zlatnom sutonu
pred san ispričanih priča djedovih,
na mekanoj kolijevci krošanja koje je dodiruju
slično kao što se dodiruje nebo;
tu je onda valjda gnijezdo lastavica iznad štale,
tu su čvorci koji zoblju mladu trešnju
i ružičnjak i koprive,
prljave krpe
i batunke bakine,
i preoran vrt i tek iznikla mrkva
i stara ljuljačka, zahrđala kanta,
i blato na čizmama,
klimavi tronožac pored vrata,
i vijenac češnjaka protiv uroka.
Kad nekome kažeš
kuća,
kuća si moja
kada mu kažeš,
kućo stara,
to je kao da si ga smjestio usred svoje ruke,
ubrazdio ga u liniju života
u brazdu budućeg kruha posadio
ko u blistavu zjenu djeteta.
Kada odu neke kuće, kada odu dragi ljudi,
otplove i nestanu
ti dođi da spavamo mili na livadi uz zviždukanje ptica i vlakova
bit ću tvoja kukuruzovina
tvoja postelja meka pšenična
žilava travčica u ustima
kuća tvoja
i tvoj dom.
Post je objavljen 18.11.2023. u 11:13 sati.