Dobra anketa, zapravo....
Kad raspravljamo o toleranciji, ljubaznosti, dobroti, poštenju, ljubavi i tako dalje i tako šire, najčešće se to označava kao "smrtno dosadno".
Jer tko je to uopće još vidio među ljudima.
Naravno, sve savršeno i sve super. Svi volimo jesti i popiti, lijepo se počastiti. Keljimo slike po Fejsu.... Imamo hrpu prijatelja, obitelj, ženu/muža, djecu, kuća za deset, a o autu samo da ne govorimo da druge ne strefi infarkt....
Da li sam tolerantna?
Za neke jesam, za neke nisam. Ne možeš svima ugoditi. "Jesam" za one koji znaju da me ne zanima koje si vjere, seksualne orijentacije, politička uvjerenja, iz koje si skupine... Najčešće "nisam" za one koji su 100 posto uvjereni da je njihova istina jedna i jedina bez da tebe išta pitaju. I za one koji misle da trebaš biti odgovoran samo njima jer oni smatraju da žive tvoj život. Pa i one koji se haltaju uz tebe praveći se da su oni nešto najbolje što je svijet vidio i takva se prilika ne propušta.
Spadam u biti u onaj suzdržani tip, ali kad jednom prevršiš mjeru.... bolje da te nema kod mene (ignore rules)
Da li smo tolerantni kao društvo?
Kad imamo ljude koji svatko vuku na svoju stranu, navija za svoje, smatra da je njegova istina jedna i jedina, ljude koji misle da su baš oni spasitelji drugih, svijeta da možeš past u nesvijest..... Možda ako se nađe koji pojedinac koji namjerno "prca u mozak" jer si nešto kao slučajno rekao da te smeta. Malo huškanja i pozivanja na linč "slabića i cufleka". E, onda fakat - nismo.
Mi smo žešći balkanizam na kvadrat.
Nisi za akciju, rekli bi neki. Kakva akcija? Nađi si pravu akciju, počevši u svoja 4 zida.
Da li treba trpiti nametanja onoga što ne želiš? Da li treba trpiti omalovažavanja? Da li treba trpiti blaćenja okolo samo da bi priopćio svima kako je taj netko, eto... glup i jadan? Da li treba trpiti vrijeđanje jer tvoja istina ne odgovara njihovoj (jedini argument "mrzitelja" - "pa to nije moje!"? Da li treba trpiti razne ulizivače koji su zaboravili kako su se ponašali prema tebi, a to nije nimalo spadalo u ljudskost? To se maše, pozdravlja, smiješka se....
Ne pišem zbog situacije na blogu, makar se to može vrlo lako poistovjetiti s ovim ovdje jer su tu isto - ljudi. Nego rasprava na blogu me podsjetila na iste argumente uživo. Oni koji ne prihvaćaju istinu su osjetljivi.
Nego, ajmo obrnuti malo protupitanjem.... Što ikoga briga tko je s kim? Što ikoga briga tko što radi? Što ikoga briga što eto.... ne ide tamo gdje drugi idu i gdje je vrlo kul? Ako je ljudima dobro sa svojim odlukama, onda je dobro. To zapravo, druge ljude ful boli briga. Ti drugi ne zadiru u privatnost. Ako te takve stvari ne zanimaju, ti ne voliš ljude.
Ako voliš ljude, ostavit ćeš ih na miru pa i da su "najzadnji šljam". Boli te.
Super su oni koji svako malo drže prodike o istini, njima se ne smije lagati, a oni tebe btw. manipuliraju i izvoljevaju kako njima paše, praktički moraš visiti kod njih i biti im na usluzi. Kad im trebaš - dobar si, kad ti njih trebaš - često nemaju baš vremena. Oni su control fikovi, sve pod kontrolom, pa i drugi su ti koji moraju biti pod njihovom kontrolom, a sebe najmanje kontroliraju i razmišljaju o svojim "akcijama" prema tebi. Traže istinu, a kad je dobiju - eksplodiraju kao kokice, drže ti prodike da s tobom nešto nije u redu.
Kada ćemo biti zadovoljni sa sobom? Valjda kad prestanemo živjeti po tuđim pravilima i ne namećemo svoje drugima.
A to ne znači zivkanje u 23 h jer imaš potrebu raspredat o drugima. I ne, to ne znači da dijeliš ljude jer je netko nekome poslao pišljivi e-mail i jer vidiš nekoga u nečijem društvu, a taj ti se netko ne sviđa.
Mi, ljudi smo jako zanimljiva bića. Kažem "mi" jer, navodno nisam neko savršeno biće iz druge galaksije. I meni se mogu naći 258 mana kao i drugima.
E da, i ovo nije sa nekoga tamo "papira" koji kola okolo, nego je to kad malo uključiš glavu i razmisliš koji si idiot (pazi, ide bez navodnika!) bio i tratio vrijeme ugađajući drugima zbog svega ovoga gore navedenog i slušajući tuđa s*** o tome da s tobom stvarno nije nešto u redu (jer ne misliš kao i ostali "normalni"), počevši od onoga uživo. Ma o bilo kojoj temi da je riječ.
Danas nema slike, samo ton.... Hvala.
... evo i za par kolega štovatelja Grace Slick za koju kao nisam znala, a u biti sam čula.... u nekim kasnijim verzijama... godina, ni manje ni više - 1987.....
Post je objavljen 17.11.2023. u 15:13 sati.