Besmislene su rasprave tko je najveći pisac u povijesti, tako je bloger Miško, to je stari bloger i godinama i blogerskim stažom, koji rijetko objavljuje na blogu, ali mu svaki post začudo završi na naslovnici, začudo jer kvalitetno piše, objavio na fejsu svoje mišljenje, ja sam mu suprotstavio svoje i završili smo. Iznositi argumente nema smisla, posebno meni, jer za njegovog favorita zna svatko sa završenom osmoljetkom, a mog su npr. čitali Dinaja i još par ljudi ovdje.
Pokušat ću ovim postom skicirati tezu koliko jedan roman može biti slojevit. Radi se o Heinrich Böllu i njegovom romanu "Billard um halb zehn" ("Biljar u pola deset") Nakon što sam pročitao djelo pročitao sam i desetak kritika istog, od eminentnih kritičara uključujući i superstara kritike Reicha Ranitzkog. Nisam naletio na dvije slične kritike, sudeći po nekima kao da su pisane za različita djela, različiti detalji su kritičarima u centru pozornosti, jedino se svi valjda slažu da se radi o britkoj kritici nacističkog razdoblja njemačke povijesti.
Likova je puno i svi su do detalja razrađeni, osim, samo moja primjedba, dijela junakinja, to je obilno nadoknadio u drugim djelima poput "Izgubljene časti Katharine Blum". Sirovi sadržaj najkraće moguće:
Otac obitelji arhitekt pomno planira svoj društveni uspon početkom dvadesetog stoljeća, vjenča se ženom iz ugledne patricijske obitelji, imaju četvero muške djece od koje dvoje rano umire. Negdje u provinciji projektira opatiju, njegovo životno djelo, koje izvedbom oduševljava stručnu javnost.
Dolazi vrijeme nacizma, obitelj i stariji sin se drže rezervirano, mlađi postaje nacist. Stariji sin postaje središnji lik romana i iz njegove priče saznajemo sve što se zbivalo jer se glavna radnja odvija samo u jedan dan kad se obitelj okuplja na proslavi 80. rođendana oca obitelji, dakle u poslijeratno vrijeme. U međuvremenu je u ratu mlađi sin nacist poginuo, žena glavnog junaka poginula, njegov sin odrastao. Opisani su uvjerljivo i vršnjaci s kojima je glavni junak odrastao, jedan je postao nacist i s društvom ih maltretirao, drugi je pak pokušao neuspio atentat na nacističkog funkcionera pa pobjegao u Nizozemsku. Nakon rata nacist je postao veliki demokrat, izvukao atentatora iz zatvora u koji je dospio kad se vratio u novu Njemačku, jer još nisu bili promijenjeni ratni zakoni iz Hitlerovog vremena.
Glavni junak je kao školovani stručnjak za statiku u ratu postavljao eksplozivne naprave, nagovorio je već poludjelog generala da mu dopusti dizanje opatije zbog potencijalno opasnog neprijateljskog položaja u zrak, opatije, koja je u vrijeme gradnje smatrana nerazrušivom. Poslije rata je osnovao svoj biro za statiku, zaposlio ratne suborce, imali su jako puno posla s obzirom na veliki broj oštećenih kuća. Njegov sin je pak dobio posao na obnovi, razrušene opatije, arhitektonskog djela svog djeda. Postoji tu još jako puno toga, te za sve neočekivani završetak romana. Naime dio proslave 80. rođendana se odvija u mjesnom hotelu. Istovremeno u hotelu boravi i državni ministar uz domaćina velikog demokrata, vršnjaka sina od slavljenika. Oni pozdravljaju mimohod gradskim ulicama članova tradicionalne ekskluzivno muške udruge bliske nacistima u prethodnom ratu. Nešto prije u hotelu se pojavila žena slavljenika, koja se već duže vrijeme liječi u sanatoriju te prilazi ministru i iz neposredne blizine ubija ga damskim pištoljem.
Vidimo da knjiga ne izgleda ništa posebno kad se ovako prepriča, a većina kritičara se bavila pojedinim aspektima radnje kao ključnim za razumijevanje. Samo jednoj kritičarki je bio donekle zanimljiv naslovni ritual glavnog junaka, svakodnevno igranje biljara u drugom hotelu s hotelskim momkom između 10.30 i 12, za koje zna samo njegova tajnica i u koje je vrijeme uglavnom nedostupan za cijeli svijet. Tamo ga čeka natočen konjak i dečko spreman za slušanje opisa navedenih događaja, naravno uz biljarsku igru. Postoji još nekoliko dnevnih rituala glavnog junaka, te prostora poput vinskog podruma, kojima, koliko se sjećam samo još tajnica ima pristup. To je kritičarka nazvala majstorskim stvaranjem strukture dana, a mene, promišljajući roman, poučilo mnogo čemu.
Post je objavljen 17.11.2023. u 20:52 sati.