U predvečerje obljetnice pada Vukovara, možemo se prisjetiti i godišnjice napada jugoslovenske narodne armije na Split, i konvoja Libertas koji se također događao ovih dana u tim bremenitim vremenima.
Split nisu napali četnici, nije se Arkan dovezao gliserom pod Marjan, napala ga je jugoslovenska narodna armija, jednim od brodova je zapovijedao moj školski kolega Duško, primjeran omladinac, čiji je otac bio zakleti Jugosloven, dok nije postao četnik.
Konvoj Libertas koji je u ono bremenito vrijeme donio tračak nade ljudima u okupiranom Dubrovniku, je predvodio Jadrolinijin brod Slavija, kojeg nikome nije palo na pamet pretvoriti u muzej, za razliku od broda kojim se vozikao unaokolo najveći masovni ubojica s ovih prostora, Slavija je završila u rezalištu u Turskoj.
Već nas desetljećima uvjeravaju kako je onih dana bilo i neutralnih, pa su eto Mira Furlan, i Rade Šerbedžija bili neutralni u Beogradu, odakle su kretali tenkovi posipani cvijećem, dok nisu skužili da njihovi neće pobijediti, pa su onda ošli u Ameriku.
Ovih dana mnogi koji su neutralno čekali hoće li pobijediti njihovi, dok njeguju nježne uspomene na Miru Radeta, i Đoleta zgroženog licem časne sestre u Vukovaru, usuđuju problematizirati ideju da se na nekakav nevažni plakat stavi lik Jeana Michela Nicoliera
Oni koji su se ponadali kad je Vukovar pao, da su njihovi konačno pobijedili, usuđuju se ovih dana prigovoriti nešto ideji da Hosovci koji su skupa s ostalima držali njihove mjesecima pred Vukovarom predvode kolonu.
Neko normalan bi se upitao kako je to moguće, da netko može biti tako kvaran, da problematizira heroje koji su umirali za ovu zemlju, a može jer se uvijek nađe budala koje će ih u tome podržati.
Sve baš sve je moguće u zemlji koja Slaviju pošalje u tursko rezalište, a obnavlja brod kojim se vozikao najveći masovni ubojica s ovih prostora, a i šire.
Post je objavljen 16.11.2023. u 23:03 sati.