Ta pjesma jutros...
Dan je trajao kao četiri minute
Ko obješena sjajna jabuka
Kao da sam dio nekog divnog, ljubavnog, dramatičnog filma
( a sve kao bježim od suvišne drame)
Sve u njegovom zagrljaju
Činilo se tako moguće
Tako jasno
Bože moj
Tako moje
Tako sraslo
Inatljivo potamnjelom svijetu
Pjesma me zavrtila u vrtuljku jutra
Na istoku uz ružičast oblak
Zagrlila, povela u koraku
U četiri minute
Svijet više nije bio napuknut na pola
Na kraju plesa
Sve je bilo
Ko usred slasnog poljupca
Zaljubila sam se u nju trenutno
A plesni mi podij i scenografija
autobus, gužva, sumorni ljudi
( izađem puno ranije pa hodam, hodam,
dok ne zabole noge)
Velike plave slušalice
U mojoj glavi violine
Sve se vrti i kreće
Bez straha od samoće
( treba samo jače zamahnuti glavom)
Pa opet tramvaj, prazan, prazan od ljudi
Migranti, velike uplašene oči, oči, oči u oči
Romkinja priča na mobitel
Valcer u koraku
Svjež zrak u valceru
Kosa leprša na sve strane na tom zraku
Sve je jasnije
Da sam te dio onako, starinski
Samo koliko to istinski
želim biti
Ti još uvijek pričaš tako lijepe bajke
O kojima više ne sanjam pred spavanje
Tako lijepo pričaš
I to je tako tužno, tužno, tužno
A ja ne mogu više biti
Tužna
Čuješ
Tako žedna tebe
Tvoja donja usnica, ruke, madež na ramenu
Sve je to moje i to je tako čudno
Tako blizu tajni
I feel that I'm close to some mystery
Jer ti uporno slijediš svoj put, svoju melodiju
Glavnu temu
Kao misiju, karmu, sudbinu kojoj se ne opireš
napisanu povijest
Nekada jako davno
Bože moj
A sve dalje od naših snova
Sve dalje
https://youtu.be/jJzyMZIBuo8?si=RvSpAGj-UIZi9R6e
Post je objavljen 15.11.2023. u 22:01 sati.