Pregled posta

Gradovi i mjesta: Putovanja Hrvatskom 2022/2023.

Srednja Dalmacija

Listopad ove godine. Lijepo, sunčano i toplo vrijeme. Odsjeli smo u Baška Vodi i po običaju svakodnevno odlazili na izlete u okolicu. Popodne se vraćali u hotel i aktivnosti završavali kupanjem u još uvijek toplom moru. Obišli smo veći dio Cetinske krajine, Imotsku krajinu, Makarsko primorje (rivijeru), bili na nebeskoj šetnici Biokova i njegovom najvišem vrhu sv. Juri, posjetili poznata i manje poznata kraška jezera i na kraju jedinstven grad Omiš. Plavetnilo mora, otoka, neba, goleti Biokova, Dinare, Omiške Dinare (Južna Dinara) i Mosora ostavljali su predivne slike u našim sjećanjima.
Srednja Dalmacija (Južni dio) - Prirodne ljepote
Prolazeći kroz Šestanovac (mjesto na putu unutrašnjosti i obalne Dalmacije) pozdravljale su nas vjetrenjače koje su uz samu cestu.
Vjetrenjače
Aktivnom boravku pridružilo se nenadano stresno uzbuđenje u Trilju. Prvi dan uputili smo se prema Cetinskoj Krajini. Zastali smo u Trilju i uz rijeku Cetinu na predivnoj šetnici šetali sa Stelom. Budući da nikoga nije bilo, pustili smo Stelu sa vodilice da se malo istrči. Kada je ugledala divlje patke, zaletjela se i skočila u Cetinu sa visine oko 3 metra.
Sreća da je Cetina bila plitka tako da se zadržala u plićaku. Sama se nije mogla popeti uz zidani nasip. Prestrašeno i očajničkim lajanjem zvala je u pomoć. HGSS bio je moj suprug. Do nje, spustio uz pomoću konopa i gurtne, zavezao je te smo oboje komunalni radnik i ja izvukli na sigurno.
Spašavanje Stele iz Cetine

Cetinska krajina
Nakon kratkog odmora nastavili smo put Sinja, Vrlike i izvora rijeke Cetine. Prolazeći tim krajem stalno mi se nametala misao o povijesti tog kraja, odnosno cijele Dalmatinske Zagore. Postoje tragovi života ljudi na tom području još od bakrenog doba, tragovi Ilirskih plemena i Rimljana. Dolaskom Hrvata nastaje novo razdoblje sa utjecajem Bizanta. Osmanlijska vlast, Mletačka vlast, kratkotrajni boravak Francuza i dugotrajna uprava Beča ostavili su tragove na tom području. U novijoj povijesti također bilo je mnogih turbulencija i previranja sa posljedicama na život ovdašnjeg stanovništva.
Ime Cetinske krajine potječe od hrvatske srednjovjekovne župe, odnosno Knežije Cetina. Postoji naselje Cetina nedaleko Vrlike gdje su tri najveća izvora rijeke Cetine.
Najveće je Veliko Vrilo dubine preko 100 metara. Pretpostavlja se kako je ime dobila po rijeci Cetyini iz južne Poljske a imenovali su je prvi Hrvati koji su naselili ove krajeve.
Od obronaka Dinare gdje izvire, nakon nekoliko kilometara utiče u akumulacijsko jezero Peruća, nastavlja svoj tok Sinjskim poljem i kanjonom te se kod Omiša ulijeva u more.
Rijeka Cetina
Kulturna i tradicijska baština Dalmatinske zagore uvrštena na UNESC-ov popis ugrožene svjetske baštine su zvuci ojkavice, rere i gange. To tradicijsko narodno pjevanje prenosi se generacijski sa starijih na mlađe. Već dugi niz godina organizira se u Biorinama kraj Imotskog festival ojkavice, rere, gange, diplara i guslara.
Gradovi Cetinske krajine su Vrlika, Sinj i Trilj. Sva ta tri grada smo posjetili. Svaki od njih ima svoju priču i značaj.
Vrlika. U samom gradu izvire jedan od pritoka rijeke Cetine zvana Česma. Grad i okolica bogati su ostacima povijesnih previranja. U Vrlici je rođen Milan Begović autor libreta za operu Jakova Gotovca: Ero s onoga svijeta.
Sinj poznati povijesno tradicijski grad koji ne treba posebno predstavljati.
Trilj oduvijek je značajno prometno čvorište i značajno mjesto najpovoljnijeg prijelaza preko rijeke Cetine neposredno prije njenog ulaska u kanjon. Grad i okolica obiluju prirodnim ljepotama i povijesnim spomenicima.
Gradovi Cetinske krajine

Imotska krajina
Imotska krajina smatra se jednom od najstarijih hrvatskih povijesnih regija. Većim dijelom zauzima prostor stare Hrvatske županije Imota. Povijesna zbivanja tog području jednaka su zbivanjima ostatka Zagore. U prilog tome govori mnogobrojna povijesna, sakralna i kulturna ostavština. Ovaj kraj poznat je po bogatstvu narodne poezije, epova i pjesama. Najpoznatija balada ovog kraja je Hasanagenica koju Imoćani prezentiraju uz gusle, najpoznatijeg instrumenta Dinarskog podneblja. Mnogi epovi i pjesme o hrvatskoj povijesti opjevani su na guslama. Poznate su i diple, puhački instrument uz koji se igralo kolo. Vokalni način pjevanje je nadaleko poznata ganga, koja je proglašena zaštićenom kulturnom baštinom Hrvatske.
Najveće plodonosno i vodom bogato područje Imotske krajine je Imotsko polje kojim teče rijeka Vrljika. Planina Biokovo izdiže se iznad Imotske krajine i čini granicu između Krajine i obale a njihova povezanost je tunel sv. Ilija koji prolazi kroz Biokovo.
Prirodni dragulji ovog kraja su Crveno i Modro jezero za koje je vezana legenda o bogatom Gavanu i nastanku jezera. Manje znano je Prološko jezero (Prološko blato) sa tri Lokvičićka jezera: Lokvičićko (Mamića jezero), Knezovića jezero i Galipovac. Tu je i akumulacijsko Zeleno jezero (Ričica).
Imotska krajina

Jezera
Svjetski poznati prirodni fenomeni Dalmatinske zagore su Crveno i Modro jezero kod Imotskog. Predstavljaju zaštićene spomenke prirode i vrednote koje se mora vidjeti. Manje poznata ali vrlo lijepa su jezera Prološko blato i Zeleno jezero. Osim ova četiri jezera posjetili smo i Baćinska jezera koja ne spadaju u Zagoru nego su locirana nedaleko Ploča.
Crveno jezero je krška jama ispunjena vodom. Visinska razlika (od vrha litice do dna jezera koje je ispod razine mora) iznosi 528 metara. Smatra se najdubljim jezerom u Europi i među najdubljima u svijetu. Ime je dobilo po strmim liticama crvene boje koje okružuju jezero. Postoje legende, mitovi i stvarni događaji koji su vezani uz Crveno jezero. Nastajanje jezera veže se za legendu o Gavanovim dvorima. Postoji mit da nitko do sada nije uspio baciti kamen u jezero a stvarnost je kako su Nijemci u toku drugo svjetskog rata oborila dva američka vojna aviona. Jedan je direktno pao u vodu a drugi se razbio o stijene tako da je veći dio završio također na dnu jezera.
Modro jezero je krško jezero. Smatra se jednim od najljepšim krških jezera u Hrvatskoj. Nalazi se na ulazu u Imotski ispod klisure sa utvrdom Topana. Razina vode tijekom godine oscilira tako da katkada ljeti presuši. Tada se na njegovom dnu igra nogomet - Jezerski derbi Vukodlaka protiv Vilenjaka. Inače ljeti predstavlja kupališno mjesto do kojeg se dolazi lijepo uređenim stazama.
Zeleno jezero Jezero se nalazi u blizini sela Ričice. Radi se o akumulacijsko jezeru Ričice koje je poznatije kao Zeleno jezero. Izgrađeno brana trebala je spriječiti prodor vode a voda iz akumulacije trebala je biti za navodnjavanje okolnog poljoprivrednog zemljišta. Taj projekt nida nije realiziran tako da se na toj lokaciji stvorilo jezero lijepe zelene boje. Danas je jezero sportsko - rekreativno - turističko odredište.
Prološko blato je zaštićeni pojas prirode. U blizini mjesta Lokvičići nalaze se tri jezera: Lokvičićko (ili Mamića jezero), Knezovića jezero i Galipovac. Ta tri jezera zajedno sa Prološkim jezerom (nasuprot) i Imotskim poljem koje na tom području je većim djelom poplavljeno, čine jedinstvenu cjelinu: Prološko blato. Na tom području uzdiže se mali brežuljak Manastir sa ostacima franjevačkog samostana koji su zaštićeno kulturno dobro. Kod izlijevanja vode iz jezera u okolicu ovaj brežuljak postaje otočić.
Baćinska jezera su skup krških kriptodepresijskih jezera koja ne pripadaju Imotskoj krajini već se nalaze u mjestu Baćina pored Ploča. Sastoje se od šest spojenih jezera. Voda u njima je slatka no međutim ima i izvora koji su povezani direktno s morem tako da se tu voda miješa. Jezera su stanište mnogih močvarnih biljnih zajednica a bioraznolikosti jezera doprinose ptice, gmazovi i kukci.
Jezera

Biokovo
Biokovo je planinski masiv koji dijeli Jadransko priobalje od Dalmatinske zagore a proteže se duž Jadranske obale od prijevoja Dubci do Bačinskih jezera (Ploče). Najviši vrh Biokova je sv.Jure (1762 metra), treći najviši planinski vrh Hrvatske. Do samog vrha može se doći uskom, jednotračnom ali asfaltiranom cestom dugom 23 km. To je najviša cesta u Hrvatskoj.
Biokovom dominiraju ponikve. Neke su izrazito duboke čak i više od 100 metara. Neke su urušene a neke se nastavljaju u duboke jame. Biljni svijet Biokova raznolik je i na tom kršu raste 2.274 raznih biljnih vrsta. Po Biokovu mogu se vidjeti ruševine jednostavnih nastambi i štala građenih od suhozida gdje su ljudi sa svojom stokom jednim djelom godine živjeli. Može se naići na bunare također od suhozida kojima se skupljala kišnica. Zbog predivnog krajobraza, tradicijsko-povijesnih vrijednosti, bogatstva biljnih vrsta i turističko-rekreacijskih poriva sjeverni dio planine Biokovo proglašen je Parkom prirode.
Ono što je najljepše su vidici koji ostaju u trajnom sjećanju. Pogled na mjesta Makarske rivijere, more sa otocima Brač, Hvar i u daljini golet jugozapadne strane Pelješca. S druge strane pogled na goli, pomalo zastrašujući kameni masiv Biokova pun strmih padina, oštrih uskih grebena i visokih šiljatih vrhova. Konačno i pogled sa vrha sv, Jure na Zagoru i prema BiH. Čuveni vidikovac "Nebeska šetnica" izrađena od stakla doživljaj je bez presedana. Na putu prema vrhu Biokova može se vidjeti vrh Vošac smješten na primorskom rubu biokovske visoravni na kojoj je planinarski dom Vošac. Smatra se jednim od najljepših biokovskih vidikovaca.
Biokovo

Makarsko primorje - Makarska rivijera
Makarsko primorje ili rivijera je dio jadranske obale podno planine Biokovo dužine 53 kilometara i najšireg djela od 3 kilometra. Proteže se od uvale Vrulje (Vruje) na sjeveru pa do mjesta Baćina na jugu (Ploče). Iznad uvale je prijevoj Dubci preko kojeg orkanski naleti bure pušu prema morskoj obali i moru.
Makarska rivijera poznata je po mnogim turističkim destinacijama kao što su Brela, Baška Voda, Tučepi, Podgora, Igrane, Živogošće, Drvenik, Zaostrog, Gradac... Centar rivijere je grad Makarska po kojem je primorje dobilo ime. Bajkovitost rivijere čini šumovit pojas crnogoričnog drveća sa predivnim plažama, topla mediteranska klima, nezaboravni krajobrazi kao što je upečatljiva golet Biokova u zaleđu i pogled na plavetnilo mora Bračkog kanala, otoke Brač, Hvar, Korčulu i poluotok Pelješac.
Makarsko primorje - Makarska rivijera

Omiš
Cijeli jedan dan proveli smo u Omišu, prekrasnom malom gradiću bogate i burne prošlosti. Smješten je na ušću rijeke Cetine u more. Okružuju ga tri planine: Poljička planina, Mosor i Omiška dinara (Južna Dinara). Krajolik Omiša je izuzetne ljepote i oduzima dah. Predstavlja kombinaciju riječnog ušća, kanjona, pješčanih plaža i strmih litica planinske goleti.
Omiš je grad koji ima kontinuitet postojanja od antike do danas što svjedoče mnogi povijesni pokazatelji. Možda najinteresantnije doba sa današnjeg gledišta je srednji
vijek za koji je vezana omiška povijest gusarenja. U to doba gradom su vladali knezovi Kačići koji su ujedno bili i na čelu gusara. Omiški gusari napadali su papinske galije i trgovačke brodove Venecije, Dubrovnika i mnogih drugih što je prouzročilo ratovanja.
Prvi rat vodio je papa Honorije radi napadanja gusara na križare koji su plovili prema Palestini. Iz tog rata gusari su izašli kao pobjednici. Međutim, drugi rat koji vode Mlečani, gusari gube što je označilo kraj moći knezova Kačić i kraj njihove vladavine Omišom. Za vrijeme vladavine knezova Kačića nastale su tvrđave Mirabella (Peovica) i Starigrad (Fortica) koje se kao povijesne atrakcije moraju vidjeti. Sa tih tvrđava puca pogled na Omiš, Brački kanal, otoke Brač, Hvar, Šoltu, na Srednje Poljice i ušće rijeke Cetine. Gusarima to je bilo od velike važnosti jer su tako mogli nadzirati veliko područje mora i kopna.
Omiški gusari koristili su brodove na vesla tzv. Omiške strijele. Ti brodovi bili su plitkog gaza što je omogućavalo brzinu i pokretljivost pri povlačenju u korito rijeke Cetine. Gusari su izgradili podvodni zid (Mostina) u koritu ušća rijeke koji se nije vidio. Imao je jedan otvor prilagođen omiškim brodovima plitkog gaza i koji se zatvarao lancima. Neprijateljski brodovi kada bi pokušali slijediti gusare, tu bi se nasukali.
Omiš i njegova okolica imaju vrijedne povijesno - sakralne građevine. Posebno treba istaknuti interesantno svetište sv. Leopolda Bogdana Mandića u podnožju slapa Ilinac. Radi se o iskopanom hodniku u kamenoj litici Mosora gdje je uređena kapelica sa moćima svetoga Leopolda Mandića. Srebrni reljef s likom zaštitnika dominira kapelicom. Na otvorenom ispred svetišta nalazi se i brončani kip sv. Leopolda.
Slap Ilinac (presušio radi sušnog perioda) tragično je povezan sa heroinom Milom Gojslanić koja je svoj život skončala bacivši se sa litice u ponor slapa. Na litici Mosora iznad Omiša postavljen je njen kip djelo Ivana Meštrovića.
Umorni ali zadovoljni i puni dojmova, posjet Omišu završili smo u Radmanovim mlinicama. Izgrađene u 18. stoljeću bile su centar lokalnog gospodarstva gdje su se mljele žitarice i proizvodilo brašno. Danas je to ugostiteljski objekt koji uz izvrsnu hranu pruža razne mogućnosti: aktivnosti na otvorenom kao što je rafting, vožnja brodom, planinarenje i zip-line.
Omiš
Nadam se da ćemo ponovno posjetiti Omiš , šetati već poznatim i upoznati ono što ovim posjetom nismo stigli


































Post je objavljen 17.11.2023. u 20:06 sati.