Kao zrno srca na dlanu zbilje, kao misao pretočena u osjećaj sreće
u sebi skriva sve krhotine tugovanja, sve boli sumnjičavosti, sve
blagosti zagrljaja, poljubaca i moć pripadanja. .
Svjesno zaronih u dubine prastarih misterija, u alkemiju postojanja.
postadoh val u mreškanju mora snoviđenja, igračka u menanžeriji
staklenih istina, zrcaljenje prelamanja svjetlosti u vremenu čekanja.
Mi zaljubljenici u ljubav, mi tragači za biserjem ljepote
bacamo mreže u noćima punog mjeseca i vadimo
školjke koje izranjaju sa dna životnog oceana,
iz alkemijskog zagrljaja fizike i metafizike.
Zatočenica srca ljubav nas vodi neutabanim
putevima kroz oluje i uragane svijesti.
Bdije nad nama na putu pokore,
uzdiže nas poslije padanja
pod križem zle sudbine,
oslobađa od grijeha.
Mi zatočenici ljubavi oglušismo na zle kletve i zle proroke
u arboretumu snova njegujemo cvjeće na koje slijeću
leptirice i tkaju niti bijelog satena, kukuljicu u kojoj
sanjamo život i živimo san.
Dijana Jelčić
Post je objavljen 14.11.2023. u 09:19 sati.