Koliko je vrijeme provedeno u bolnici bilo naporno, toliko je bilo puno više materijala za pisanje.
Otkako sam doma, život mi se svodi na ustajanje, pranje, tuširanje u dane previjanja rana, fizoterapiju, odmaranje, vježbanje, i na kraju spavanje.
Ništa spektakularno se tu ne dogadja.
Posebno otkako je došla sveki pa još preuzme toliko kućanskih poslova.
Meni osobno moj napredak je najmanje vidljiv.
Brzo zaboravljamo ono lošije što je bilo prije i naučimo se na novo.
Kad sam jučer tako počela pizditi da koliko će ovo sve skupa još trajati, da se oporavak vuče ko crkotina i tome slično, Ištvan mi je pobrojio sve moje napretke u 14 dana otkalo sam doma.
Pa ajmo redom.
Po noći mi ne treba nečija pomoć da odem do wc-a ili se namjestim u krevetu. Na početku sam ga budila 3-4 puta na noć.
Uspijevam odspavati po noći. Uz budjenja izmedju ali samo toliko dok ne nadjem novi položaj u kojem zaspim.
Kad spavam, spavam tolilo čvrsto, da se ne probudim kada muž dodje sa posla u pola jedan u noći. Prije sam uvijek bila budna.
U stanju sam sama skuhati kompletan ručak, isprazniti perilicu i ponovno je napuniti. Prije su mi trebali asistenti.
Uspijevam se probiti do prozora i sama ih otvarati i zatvarati. Na početku nisam mogla.
Mogu se tuširati u dane kad mi mijenjaju zavoje. Nema boljeg osjećaja od tople tekuće vode umjesto trljačica na suho.
Mogu stajati dosta dugo bez štaka ili hodalice, sama se mogu obući u potpunosti. Jedino mi još treba pomoć pri vezivanju vezice na lijevoj tenisici. Stopalo više nije tolilo natečeno i tenisica se sada lako obuje, što je na početku bilo vrlo teško.
Tablete protiv bolova uspjela sam u 2 tjedna smanjiti sa 4x2 na 3x1.
Problemi koje još imam uglavnom su povezani s nestrpljivošću i iz nje rezultirane smanjene koncentracije.
Dok radim po kući dobro je.
Tada sve moždane vijuge moram upotrijebiti za naći način da nešto podignem, premjestim, pobrišem, pospremim.
Problem nastaje kad mi kažu neka odmorim.
Onda kreće kino u glavi.
Koliko još će ovo trajati.
Što ako....
I tako.
Loše vrijeme nimalo ne pomaže popravljanju raspoloženja.
Kao i loše vijesti o ljudima s kojima smo na razne načine povezani.
Šogor je jučer skoro odrezao prst i morao na hitnu. Sad ima nekoliko šavova i odmara doma.
Dobro je prošao, mogao je ostati bez prsta.
Jučer je sin došao doma plačući. Dragi kolega, kojeg sam i ja poznavala, poginuo je na odmoru u Dominikanskoj republici. Žena takodjer. Ostala je živa samo njihova curica od 6 godina.
U njihovoj maloj firmi od šoka jučer nitko nije bio u stanju raditi.
Cijelu noć sam loše spavala.
Morala sam stalno misliti na to jadno djetešce tamo u bolnici u stranoj državi, koje je u par sekundi ostalo bez oca i majke.
Koliko znamo kolega je bio jedinac, nema braće, brinuo se za roditelje.
Što li će sada biti sa tim djetetom?
Kako život zna biti okrutan.
Nepravedan.
Stravičan.
Sve što imamo, sve što uzimamo zdravo za gotovo, može nestati u trenu.
A mi toga najčešće nismo svjesni.
I onda pizdimo radi nekih budalaština.
Gade mi se ova prepucavanja po blogu.
Gade mi se sve strane u tim sukobima.
Jebate oko čega se tu ljudi kolju.
Kakve pizdarije su im u glavi.
Pa jel vi svi skupa nemate drugih problema osim bavljenja jedni drugima?
Nemate pametnijeg posla od postavljanja dijagnoza jedni drugima?
Od kopipejstanja komentara i rastavljanja na proste faktore?
Zašto niste u stanju ignororati i blokirati one koji vam ne pašu i koncentrirati se na one koji vam čine dobro?
Nema oko vas nikakvih nepravilnosti, nikakvih malverzacija, spletki?
Svi zločinci i državni neprijatelji broj jedan baš su tu na blogu i treba ih zatući?
A na kraju ćete se (opet) slizati u nekom patetičnom postiću i slati si pusice i kisiće i svi će od ganuća tri dana posati postove pomirbe.
Do slijedećeg izvlačenja crkotina iz podruma.
Ma nabijem vas sve skupa na kurac kojeg nemam.
Idem sada dalje.
Pripremiti se za tuširanje kao da idem na Mjesec.
Mali korak za čovječanstvo ali veliki za moju higijenu.
I psihu.
A onda sve ispočetka.
Vježbe.
Pokušaji izbjegavanja loših vijesti.
Koje onda udju na neka druga vrata.
Nada.
Strahovi.
Rote Rosen i nova svekrva oprana perwollom.
Žaljenje zbog vremena provedenog u bezveznim prepirkama.
Novi počeci.
I neizvjestan kraj.
Baj baj baj.
Post je objavljen 14.11.2023. u 07:17 sati.