Jedine korisne seminare smo imali u drugoj polovici osamdesetih godina u Crikvenici. Gostovali su nam vrhunski predavači iz Njemačke, Austrije i Švicarske. Danas su predavači na seminarima uglavnom neki od ondašnjih domaćih polaznika i recikliraju tadašnje ideje, i ne samo oni. Kod nas je samo naglasak bio na uvježbavanju njemačkog jezika pri rješavanju problema koje bi nam zadavali.
Vježbali su nas za nadolazeći kapitalizam i ulazak u “slobodni svijet”. U jednom problemu je npr. bila fiktivna firma od pet djelatnika koja ne može opstati ako se jednom ne otkaže. U diskusiji koju vodimo ispada da je teško donijeti odluku, a odluka koju mi redom donosimo je naravno najpogrešnija, a jedan od dva najozbiljnija kandidata je najbolja radnica. Naime Betriebsrat, zastupnik radnika kod poslodavca, iako radom daleko najmanje doprinosi firmi, zna sve o firmi i njenoj povijesti, o privatnom životu i greškama svakog djelatnika, uostalom oni su ga jednoglasno odabrali, dalje razumljivo ne možeš otkazati majki petero male djece koja je relativno često na bolovanju, ali kad radi je solidna radnica i sličnom logikom dolazimo do najbolje radnice koja nema baš olakotnih okolnosti. Tu su i priče poput rušenja aviona u pustinji, nude ti se pet predmeta od 15 za izabrati koji su jedini korisni za opstanak, a pet koje naravno mnogi biraju poput multipraktik noža mogu biti jako opasni. U top pet se redovito zaboravi ili veliki šareni padobran ili džepno zrcalo ili oboje, neću obrazlagati. Na tom seminaru sam se prvi put susreo s pojmom couching, jedan od predavača mi je rekao da je radio u školi, a da sad uglavnom savjetuje velike firme. Meni onda nije bilo jasno što jedan kako sam mislio sportski trener radi tamo.
Poslije mi je u slobodnoj Hrvatskoj jedna trenerica, zaposlena u jako poznatoj velikoj stranoj firmi, inače moja bivša učenica, ponudila rad na opsežnom prijevodu, trebam ponuditi samo cijenu, ja sam se konzultirao i odabrao jednu od nižih na tržištu i dobio sam posao. Najprije sam morao potpisati izjavu da nikad u javnost neću iznositi sadržaj prijevoda i držim se toga. Radi se o treningu zaposlenika kako se odnositi s potencijalnim kupcima onog što se prodaje. Bio sam isplaćen na vrijeme po ugovoru, što je u ono vrijeme bila rijetkost.
Ništa do sad nisam zamislio kao poantu ovog posta, ono zanimljivo po meni tek slijedi. Jedna od mojih sad već bivših učenica završila je na tretmanu u psihijatrijskoj dnevnoj bolnici. Ispričala mi je zanimljivu priču o kojoj su raspravljali tamo, bila je identična jednoj od onih koje sam ja prevodio.
Inače samo jednom sam bio u objektu firme za koju sam prevodio, jako me zabavljalo predviđanje odgovora zaposlenica na moje upite. Srećom s psom, kao uglavnom i drugdje kod nas osim Bauhausa, ondje nemam pristup pa nas dvojica šetamo i uživamo po svježem zraku, dok čekamo...
Post je objavljen 12.11.2023. u 12:02 sati.