Divna moja sanjalice,
ružičaste, tople boje
uvijek dođi u zagrljaj majci
sigurno na grudi spusti oke svoje.
Kad čini se ružno i bezizlazno
vjeruj, čedo, nikad nije!
Postoji put, nova prilika, svježi pogled
uvijek spremna ruka da te dohvati,
topao čaj i dekica da te ugrije.
Ne okuj se tugom, ni suzama
ne predaj se nikad, nikad, molim te.
Bilo ti tek deset, trideset il' pedeset
- ne zaboravi, podržavam te, volim te!
I ti moj sanjaru nježni,
plavo nebo života moga,
nitko nema pravo da te dira, tlači
uzdaj se uvijek u sebe i u Boga.
Kad izgori zadnja nada,
pomisliš da nema dalje,
sjeti se ove što mislima, dušom i srcem
toplo sunce i svjetlo u tami ti šalje.
Kad god učini se ružno i bezizlazno
vjeruj, čedo, nikad nije!
Postoje vrata, prozor u novi svijet
uvijek spremna ruka da te podigne,
razgovor i dekica da te ugrije.
Ne gubi osmijeh, ni vedrinu
ne predaj se nikad, nikad, molim te.
Bilo ti tek sedam, petnaest il' pedeset
- ne zaboravi, podržavam te, volim te!
(slika preuzeta s VectorStock.com/22656775)
Post je objavljen 09.11.2023. u 13:30 sati.