i Sturm der Liebe.
Da.
Ako me dijagnoza S.83.10 nije dokončala, ove dvije sapunice hoće.
Crvene ruže i Ljubavna oluja omiljene su serije moje svekrve, koje prati svaki dan.
Jedna epizoda svake na dnevnoj bazi još se nekako da izdržati.
Ali jučer je u vrijeme kada serije idu na televiziji sveki bila kod drugog sina u posjeti i ja glupača (jezik pregrizla) se izlajem da se svaka propuštena epizoda može odgledati preko aplikacije.
I krene ona tako sinoć u osam gledati Rote Rosen.
I ispadne da je u aplikaciji moguće ne samo gledati propušteno, nego i epizode unaprijed.
I što da vam pričam.
Nakon 2 epizode crvenih ruža i jedne i pol ove druge, bilo mi je krivo da sam preživjela one dvije teške operacije.
Koje mučenje, koja tortura.
Što je najbolje, sveki to gleda i stalno komentira, svadja se sa likovima i sa scenarijem.
Taj dio je doduše čak i zabavan.
I tako sam ja sada na sto čuda.
Možda bi trebala polako se informirati tko je tko i tko što ima sa kim od svih tih silnih likova.
Mislim kad sam već osudjena na gledanje tih budalaština.
Što se mojeg napretka tiče, jučer sam se prvi puta normalno otuširala.
Nakon punih 5 tjedana prtljanja sa nekakvim trljačicama nad škafom, pranje na suho ja to zovem, konačno sam se otuširala kao čovjek.
Onda je došla časna premotati mi rane.
Onoliko koliko sam pljuvala po časnima s Srebrnjaka, koje su mi ostale u vrlo neugodnom sjećanju iz doba sinovog boravka u bolnici, toliko za ovu ženicu, rodom im Indije, imam samo lijepe riječi.
Jedno toliko dobro, razumno i drago stvorenje, stručno u svom poslu.
Sad sam nesretna jer je slijedeći tjedan slobodna.
Za ovaj tjedan sam gotova sa odlascima na terapije i kod doktora.
Dobila sam vježbe koje moram raditi doma.
Nešto za bolju cirkulaciju, nešto za razgibavanje koljena.
Napravila sam termine kod ortopeda i u klinici za bolesti krvnih žila, gdje su me operirali prvi put (sjećate se zgodbe o zgodnom anesteziologu?).
Unesla sve termine u kalendar.
Neke će sad trebati i premještati jer se medjusobno preklapaju.
Uglavnom, imam pune ruke posla, sve ovako bez radnih obaveza.
Za posao u home office-u još nisam spremna, previše je smetnji tijekom dana koje bi se teško uklopile u kalendar a i ne mogu se skoncentrirati od bolova, bolje rečeno neugode oko svih tih šina i poveza.
Kod normalne operacije koljena, već bi polako gledali da me vrate na posao. Zbog težine ozljede kod mene će sve skupa ipak malo potrajati.
Noću me izludjuju mačke.
Negdje iza ponoći ožive, dotad uglavnom gnjile i ništa ne rade.
Gandalf iliti po novom Gadafi sinoć mi je šetao po nozi, dok je stari Mačak cijele noći oštrio kandže i razvlačio stvari po stanu okolo naokolo.
Noćne sestre nije bilo, izgleda da je imala slobodno dok ova dva tehničara "rade".
Sad moram polako ići.
Obavljati sve ono što inače obavim u pet minuta a sad je posebna točka u dnevnom radporedu.
Sveki je za danas predložila šetnju.
U kolicima, naravno.
Danas će to doduše teško ići, muž radi od četiri a prijepodne ima nekih obaveza ali u nedjelju bi mogla malo van.
Ne znam imate li svi problema sa blog stranicom ali meni je zadnjih dana često nemoguće otvoriti je, pa sam puno rijedje uopće svraćala ovamo.
Kad god ulovim vremena, ne otvara mi blog.hr.
Pa kažem jebiga i radim nešto drugo.
Do slijedećeg javljanja pusić i kisić.
Vrijrme je da se (po)krene.
Post je objavljen 10.11.2023. u 07:01 sati.