U Manili koliko god sam boravila tamo i kada god smo odlazili na izlete ili na tretmane, svaki drugi dan nikada na licima ljudi nisam primijetila tugu, uvijek su nasmijani bez obzira što su pretežno siromašno stanovništvo.
Ne, danas vam neću pisati o tome, pisat ću vam o selu u kojem nadam se još dan danas živi Manuel jer to selo ima zanimljiv običaj od pamtivijeka. Naime njegova priča ide ovako.
Mladi par prije braka stupa u intimne odnose i ako ta izabranica rodi muško dijete onda stupaju u brak, a ako ne rastaju se i žena sa djetetom se vraća roditeljima, o muški nakon šest mjeseci traži drugu djevojku i postupak je isti. Manuel je imao sreće pa je njegova izabranica rodila muško i sretan je jer onaj koji izabere mladu ženu koja već ima žensko dijete, a njemu rodi muško mora se po pravilima njegovog sela brinuti i za to žensko dijete kao da je njegovo.
Slušajući njegovu priču nisam mogla vjerovati da takvo što još uvijek postoji pa sam ga nakon ispričane priče pitala zašto je takav običaj, a evo njegovog obrazloženja.
Davno prije trebali su ratnici i muška djeca su se pripremala od malih nogu za borbu kako ne bi izgubili svoj komadić zemlje, a i zaštitili stanovništvo svog sela zato se njegovo selo zove selo ratnika. Kuće su im izgrađene od drva i povezane blatom i u njoj žive od najstarijeg do bebe.
Kuće grade od blata jer kada krene sezona Tajfuna i kuća se sruši jeftinije je napraviti drvenu nego popravljati štetu na zidanoj kući.
(nastavak slijedi, ne stignem sad pisati jer idem pripremiti povrće za ručak i popiti kavu)
Post je objavljen 07.11.2023. u 11:34 sati.