Ležim ja jutros na krevetu, kratko nakon budjenja i tražim muža da mi doda tlakomjer.
Nakon operacije tlak mi je bio pao na mrtvačke vrijednosti od 90/50, pa su mi na neko vrijeme izbacili lijekove za povišeni tlak.
Stvar se brzo stabilizirala, kućni liječnik mi je promijenio medikament i dozu i sada moram redovito mjeriti tlak.
Uglavnom, kaže Ištvan: Pa kako ćeš mjeriti u krevetu?
Ja: Pa lijepo i u bolnici su mi tako mjerili.
Ištvan: Onda dobro. Čekaj sad ću to dat, samo da odnesem jastuke gore u sobu.
(Odlazi na gornji kat)
Par minuta kasnije vraća se sa kata i odlazi u kupaonicu. Kaže, ide na wc prije nego ja zauzmen kupaonu sa svojim jutarnjim aktivnostima, pa će mi onda dodati tlakomjer.
Vraća se iz kupaonice, odlazi u kuhinju, kaže treba isprazniti mašinu za sudje.
Opet ništa od tlakomjera.
Dok on tamo ronda po kuhinji, kažem ja: Znaš da bi ti bio pravi kandidat za mjesto medicinskog brata tamo u bolnici?
On: Šta tako sam dobar?
Ja: Ne, nego i tebe moram ganjati cijelo jutro dok konačno ne izmjerim tlak, aman taman bi se uklopio u tim one debeloguze lijene sestre sa odjela B1!
On: Stoko jedna bezobrazna, sad još i zajebavaš. Neka, neka, sad će ti doći baba Gljivanka (tako zovemo svekrvu jer stalno bere gljive po šumi) a onda si najebala!
I tako.
Da nam je dosadno - nije :)))
(Inače, ja ću valjda biti prva njemačla pacijentica koja će vratiti invalidska kolica puna fleka od ulja, putra, brašna i jaja.)
Sveki je oko 16 sati sletila u Frankfurtu.
Dakle, nemam kamo pobjeći :)
Zezam se.
(U medjuvremenu je stigla i već mi je i izmasirala nogu).
Jednom prilikom prije puno godina sprčkale smo se za vrijeme jedne njene posjete.
Počela je nešto o tome tko će se za koga brinuti kad ostari i tko će šta od koga naslijediti. Rekla sam joj na to da je samo 19 godina starija od mene i da je dobro pitanje tko će koga još gurati u kolicima. A i da nije baš pametno očekivati nasljedstvo s njene strane jer će nas ili nadžovjeti ili ćemo imati preko osamdeset. A onda nam ionako ništa više ne treba.
Sad me baš zanima sjeća li se još toga.
Sutra odmaram što se kuhanja tiče, to će preuzeti sveki.
Meni ostaje samo 4 puta prijeći po 33 stepenice.
Jednom do liječnika na vadjenje šavova, drugi put do fizioterapeuta na terapiju.
Ištvan i sveki sredjuju spavaću sobu gore na katu.
Dobro da ne mogu gore jer mogu zamisliti koji nered vlada tamo bez moje kontrole.
Tako imam malo mira za napisati ovaj post.
Kada ću opet stići javiti se nemam pojma.
Kalendar mi je ispunjeniji nego onaj na poslu i to u napornim tjednima.
No dobro je da ide naprijed.
Malo pomalo ali prema naprijed.
Jednom će valjda i ovome doći kraj.
A zasad, do slijedećeg puta baj, baj, baj.
Post je objavljen 05.11.2023. u 20:04 sati.