Otkako sam se vratila doma jednostavno ne ulovim vremena za pisanje.
Od prvog dana krenula sam punim tempom u obavljanju svega onoga što sam kako tako u stanju sama obaviti.
Uz manje asistencije sa strane.
Petog dana tako već funkcionira kuhanje, usisavanje a bogami i brisanje poda vileda mopom.
Danas smo bolja polovica i ja počistili stan u rekordnom vremenu od neka četiri sata.
Sve malo pomalo.
Ja ono što mogu iz kolica, muž ono što mu objasnim i stan je sada čist bez svih onih silnih pomagačica.
Muž je naime nakon dvije spremačice od kojih jedna samo pegla a druga čisti ali je sjebala dubinsku četku od usisavača došao do onoga što mu ja cijelo vrijeme već tvrdim kad dodje na ideju da bi mogli nekoga angažirati za čišćenje.
Sve te spremačice ofrlje prebrišu podove, gurajući smrad s lijeve na desnu stranu, nema šanse da to klekne u nekom zavučenom kantunu u kojem se skuplja prašina.
Sve te spremačice bi da ih netko vozi tamo i nazad.
Sve bi same odredjivale kada im paše doći
I sve bi to bilo ok, kad bi na kraju stan bio čist.
A nije.
Tako smo sve to odjebali.
Jučer sam morala otići kućnom liječniku na kontrolu i po recepte.
Trebalo je preći 33 stepenice nizbrdo i jednako toliko nazad gore.
Srećom da ordinacija ima lift, pa nisam morala napraviti dodatnih 2x 22.
Svi su bili jako ljubazni, doktor i sestre, što će reći da se vidi po tome koliko ozbiljno sam se slupala.
Meni nekako više paše kad su sa mnom lagano na pas mater, onda znam da mi nije ništa.
Služba za previjanje rana dolazi mi doma i tako smo taman stigli nazad, kad evo ti njih na vratima.
Ne bi čovjek vjerovao ali služba za previjanje nema vlastitog materijala i sve moraš sam nabaviti.
U bolnici su mi doduše dali zavoja za dva puta, tako su tvrdili.
Ispalo je da dimenzije ne pašu mojim ranama.
I tako je trebalo još jednom kod doktora pa u apoteku.
Najjače je da ovi zavijači ne vade šavove, pa sad u ponedjeljak opet moram kod kućnog liječnika da mi povadi klanfe kojima su me zakrpali.
Lagano mi je pun kurac njemačkog propalog zdravstva a tek sam na početku rehabilitacije.
Do kraja ću vjerojatno nekoga od svih tih komplikatora zadaviti elastičnim zavojem.
Sutra mi dolazi svekrva.
Zbog mira u kući morati ću obuzdati svoje pravo ja.
A to mi teže pada nego sve rane i bolovi zajedno.
Pisala sam već da što sam starija primjećujem sve više sličnosti sa pokojnim starcima.
Ali mene najviše muči kad opazim sličnost sa svekrvom, koja mi nije nikakav rod.
Kako je to moguće?
Sličiti na svekrvu?
Najviše sam se zgrozila onog dana kad sam pipu u kupaoni krenula čistiti starom zubnom četkicom
Tako je sveki znala čistiti frižider :)
A sad sam kao i ona.
Oprosti mi sveki sve te ružne riči,
Čišćenje ti moje sad na tvoje sliči.
Bit će veselo.
Post je objavljen 04.11.2023. u 19:50 sati.