Versace Woman ( Part two )
Drama
Uvod
Niz stepenice, iz pravca kumica, skakuću dvije kurve. U ustima imaju cigaršpic. Duhan izgara. Usne pretjerano namazane crvenom šminkom, između povlačenja dima u pluća, napadno razvlače žvakalicu, napuhuju balon, koji svaki put snažno eksplodira. Uvježbane poput sinhroniziranih plivača. Nakon eksplozije njihovo hihotanje se pojačava. U lijevoj ruci Alina i Roksana na kratkom lancu vrte svoje torbice kao da su mažoretkinje. Njihov makeup pokrivao je umor, iznurenosrt i patnju na njihovim licima.
Prizor II
Pri samom dnu stepenica kleči grupa muškaraca. U položaju pobožnosti na koljenima, mrmljaju svoju molitvu kao zbor.
Alina stavlja svoju nogu na prsi prvog do stepenica. Gurne ga svom snagom ne žaleći za bol koju mu nanosi oštrom štiklom.
Njeno hihotanje se pojača, kad ugleda pad muškarca koji se prevalio preko svojih koljena unazad.
"Da te tvoj bog sluša, sačuvao bi te od mene " reče Alina.
"Zaustavio bi moju nogu i ne bi ti nanijela bol, budalo!" Doda smijući se.
"Koji isprazni mozgovi!" Upadne Oksana
"Daj ostavimo te jadnike na miru."opet će Oksana
"Bilo bi lijepo poigrati se s njima, ali ja vidim našu Pretty ispod kipa Jelačića." Ozbiljnije će Oksana uz prizvuk ironije u glasu.
U tom trenutku, pored Pretty ( kako su kurve zvale Versace Woman) prolazio je starčić. Stao je uz lijevu stranu mlade žene. Spusti 2 eura u njen ispruženi lijevi dlan, koji je bio stisnut kao da hvata kapi vode. Istovremeno je pokazivao u neodređenom pravcu.
Stavljajući 2 eura u njen dlan, starčić koji je izgubio osjećaj za mjeru pritiska, malo je snažnije gurao kovanicu a njena ruka je popustila u laktu.
Novčić je ispao i otkotrljao se na pločnik.
"Evo ti, sirotice!" Suosjećajno će starčić drhtavim glasa. Oslanjao se na štap. Gledao ju je kroz debele leće njegovih naočala.
"Žao mi je, nemam više. "
"Penzije su male. "
"Nešto smo sad dobili, kao milostinju."
"Ali tržnica sve pojede, znaš i sama. "
I produži teškim korakom, kao Carski pingvin kad ledom oprezno napreduje ka svom gnijezdu.
Dok se kovanica kotrljala prema kipu Bana Jelačića, iza velikog kamenog bloka dotrči neki snažni čovjek i teškom vojničkom čizmom poklopi novac.
Za njim, isto tako snažan mlađi muškarac, dogura invalidska kolica sa čovjekom koji počinje govoriti, prije nego je zaustavljen ispred mlade Versace Woman.
"Divno je vidjeti osobu kao što si ti. "
"Nije ti teško dati invalidu 2 eura. "
Govorio je to Hamlet, osoba poznata cijeloj zajednici zagrebačkih beskućnika i skitnica koji su dijelili isti underground prostor. Prostor ispod mostova, nebodera, i velikih kanalizacijskih sustava.
Pogled na Hamleta svakom bi sledio krv u žilama. Glava proćelava. Razbacane masne kose, prosjede kao u stare vještice. Oči sive u bjeloočnicama krvavim od nespavanja, boli, alkohola, opijata i razvrata. Lice ružno, izborano. Puno ožiljaka od oštrih noževa. Preko ramena i cijelih invalidskih kolica nabačen je dugačak i ultraširoki kaput. Na kraju dugih rukava jedva su se vidjele njegove šake. Prsti su se probijali na nemarno otvorenim rupama kožnih rukavica.Gorila ( tako ga je zvao Hamlet ) je izvadio 2 eura ispod svoje cokule i pružio Hamletu. Kratki, debeli, dlakavi prsti, spremili su kovanicu u tko zna koji džep unutar kaputa. Novčić je nestao u "fontani želja" jer se čulo zveckanje metala. Njegovo spremište za kovanice.
U istom trenutku Alina i Oksana ugledale su Hamleta i zaustavile se par metara od zadnje stepenice u pravcu lijepe djevojke.
"Stoj, eno Hamleta. Stani Oksana!" Uzbuđeno će Alina.
"Nastavimo pušiti i glumiti razgovor. " doda Alina.
"Budimo tihe!" Sad joj glas bio uplašen.
"Ne privlačimo pažnju ni njemu ni njegovim majmunima. "
(Prestale su vrtjeti torbicama, puhati i pucati žvakačim gumama. Nagnule su se jedna ka drugoj hineći otmjene dame koje puše i čavrljaju. )
Hamlet, Gorila i Čimpa (tako je zvao desnog od sebe), usredotočiti su se na Versace Woman.
"Znaj, ova dva moja lojalna majmuna proširiti će dobru riječ o tebi, posvuda. "
"Gdje god se pojavila, dva para očiju motriti će na tebe."
"Nećeš se nikoga bojati, jer ja ću te čuvati. "
Hamlet u životu, a imao je prilike, do sada nije vidio tako lijepo mlado žensko stvorenje. Istog trena prirasla mu je srcu. No, znao je on da je samo spodoba i ništa više.
Na nosačima invalidskih kolica, oslanjali su se batrljci njegovih nogu. Stopala su bila odstranjena zbog dijabetesa. Uklonjene zglobove, zamijenile su krpe. Prljave krpe kojima su bile omotane potkoljenice. Iznad krpa navučene su prozirne kesice. Nekoliko slojeva a onda ispod koljena vezane dijelom konopa.
Hamlet je sve svoje sitne lopove, šibicare, prevarante držao u strahu. Svi su ga se bojali. Njegova naredba bila je zakon. Bojali su ga se i veći kriminalci od njega, jer je imao mnogobrojnu sljedbu. Zajednicu ljudi koje je društvo potpuno odbacilo i zaboravilo. Jedino su jedan drugome mogli pomoći preživjeti jer uvijek iznova dolazili su iz raznih krajeva u Zagreb protuhe, spremni ubiti i zauzeti položaj alfa mužjaka. Takve je Sava brzo nosila i izbacivala na površinu u svom donjem toku.
"Ja znam da sam u tvojim očima nakaza. "
"Ja jesam nakaza, najbogatija nakaza u Zagrebu. " sa žaljenjem u glasu rekao je Hamlet.
(Za njega se pričalo kako posjeduje ogroman novac, veliki broj kuća, nekoliko hotela, kazina, ali jednostavno, demon u njemu tjerao ga je u ovu poziciju. Htio je vidjeti strah u ljudskim očima. Uvijek i iznova. )
"Slatkice, znaj, danas sam dobio nešto neprocjenjivo. "
"Pored tebe, u mom mizernom životu, više mi ništa ne nedostaje. "
"Ti si sloboda koju cijelo vrijeme tražim."
"Dok sam živ, bit ću uvijek blizu tebe." Doda sjetno, tužno.
"Čimpa, Gorilo, guraj dalje." Trgne se Hamlet i oštro naredi svojim majmunima.
"Nemam vremena biti čovjek. " pomisli
"Vrebaju me vukovi na svakom uglu."
"Ili ja ili oni, netko mora prvi umrijeti."
"Gurajte svog kralja." Poviče
I odguraše ga na stanicu. Podigoše u tramvaj koji se uputi u pravcu Črnomerca.
Kraj Prizora II
( Nastavlja se )
Post je objavljen 03.11.2023. u 21:51 sati.